Zašto trčim sa psom

Zašto trčim sa psom

Trčanje sa psom nekom će biti zabava, nekome kazna. Nemam svog psa, ali uvijek se u mojoj blizini nađe neki koji jedva čeka da zajedno odemo do nasipa i odradimo makar peticu.

Jučer mi je u goste ponovo došao Medo. Medo je pas, star sada nekih 9 godina, a kojeg je netko bez srca izbacio iz auta dok je bio još štene. Zvijezde su mu bile naklonjene pa je dolutao mojima pred vikendicu. Medo je Dalmatinac. Ne dalmatiner, Dalmatinac. Medo nije moj pas, ali duga je priča koja vodi do konačne konstatacije, da Medo zapravo je moj pas. Za neku drugu priliku. Gotov 8 mjeseci godišnje razdvaja nas 300 kilometara, a onda dođe u Zagreb na zimske praznike. I koliko god ne voli vožnju automobilom, svaki put zna kako ide i spreman je istrpiti, samo da svuda ide s nama.

Medo pas
Medo

Medo voli trčanje

Kada sam počela trčati Medo je već uživao u Ravnim kotarima, trčeći poljima, loveći zečeve i odmarajući kako mu priliči. Onda je došla moja prva zimska baza i Medo se malo pomalo uključivao u treninge. Prvo je krenuo s peticom, pa osmicom, pa penjanjem na Medvednicu, a uskoro je završio i na treking utrkama (20-25 km). Onaj tko nikada nije imao psa, vjerojatno ne može razumijeti tu povezanost psa i čovjeka. Ali vjerujte mi, Medo svaki put kad spomenem trčanje, nabaci osmijeh i pokaže da jedva čeka!

Niti jedan moj odlazak na Sljeme nije propustio. Nas dvoje znali smo sami bauljati Medvednicom istražujući nove i nepoznate puteve. Od mojih 14km, on bi sigurno skupio još pet skrećući s puta, trčeći vamo-tamo. Nevjerojatno kako životinja osjeti prirodu i uživa.

Medo trči bez lajne. Zašto? Pa zato što je tako i njemu i meni lakše. Trči uz nogu, zastane da nešto pošnjofa, a onda fartlek do mene. Nikada, ali baš nikada dok je bio u treningu nije krivo pogledao psa ili čovjeka, jednostavno je bio previše zaokupljen – trčanjem. Ipak, iza nas su godine i kilometri i prije nego što Medo dođe trčati među ljude, tada već u nogama ima barem 2-3 kilometra i u trkačkoj je zoni.

Vragolasta Milly

Prošlo smo ljeto dobili prinovu. Zove se Milly. Sada ima deset mjeseci. Milly je križanka u tipu nekog “opasnog” terijera i strah i trepet svih ukučana. Kad začuje usisivač, baca se pod kauč. Već ju je nebrojeno puta napala četka za wc i preživjela je nekoliko eksplozija svoga krevetića. To ju je valjda ojačalo jer sada se još hrabrije zavlači među noge kada naiđe veeeliki pas.

Uglavnom, Milly se pridružila čoporu i dok Medo uživa u Dalmaciju, nju smo navukli na nasip. I ona je krenula lagano prije dva mjeseca. Prvo s hodanjima, a onda trčanjem u komadu. I Medvednicu istražuje pomalo, koliko je gazda (moj brat) pusti van. Volimo se i priznajem da mi nedostaje s obzirom da ne živimo skupa. Milly se sve raspameti kad shvati da idemo trčati. Ona ide na glavu. Nije ju briga što će biti poslije. Zanimljivo je da što duže trčimo to joj manje treba povodac i sa svakim kilometrom je bliže meni. Kad savladamo tu strukturu, onda ćemo među ljude 🙂

Milly i prijateljica Kira – trčanje sa psom

I zašto trčim sa psom?

Ah, ono pitanje s početka. Nema pouzdanijeg trkačkog partnera od psa (ili ima?). Barem u mom slučaju, jer oba “moja” psa uživaju u ovoj aktivnosti. Volim ih jer me natjeraju da izađem van i po kiši i snijegu, a ne samo lijepom vremenu, i tako nekoliko puta dnevno. S psom znaš da nisi sam, ali opet osjećaš da si sam sa svojim mislima i to je ono u čemu uživam dok trčimo. Nema potrebe za razgovorom, sve si kažemo pokretom, pogledom, nema potrebe za praćenjem pacea, kilometraže, i pukog odrađivanja treninga.

S psom uživam u izlasku u prirodu. Ne forsiramo se, zastanemo ako trebamo što ponjušiti, uživati u pogledu. Ne opterećujemo se jesmo li napravili dovoljno dug ili brz trening jer svaki trenutak koji provedemo trčeći zajedno čini nas boljima, opuštenijima, staloženijima. Da, nas. Da samo znate kako vam je pas zahvalan što se mu pružili priliku da se istrči kako treba… A kako je to tek meni trebalo…

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedintumblrmail


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *