Zagreb Urban Challenge 2014

Zagreb Urban Challenge 2014

Vikend iza prošao je poprilično avanturistički, kako i ne bi kada sam ponovo jurcala gradom na Zagreb Urban Challenge utrci.

Uz sve silne trke, trekinge, trailove, polumaratone, nekako mi je to urbano čudo priraslo srcu. Samo koncept jurcanja po gradu, rješavajući određene zadatke jednako je zabavan koliko i uzbudljiv. Doduše, da bi moglo biti više zadataka, više natjecatelja, možda drugačiji sistem bodovanja, i veće pompe oko istog… ah previše tražim, ali zaista vjerujem da bi to trebao biti THE URBAN ADVENTURE zagrebački događaj.

No, da vam prepričam putešestviju koju smo moj kompić Zoki i ja prošli u subotu, 13. rujna o.g…

Nakon što mi je Costa otkazao ovogodšinji nastup pod izgovorom “neda mi se” bila sam prisiljena pronaći novog adventure partnera – koji zna (i hoće po potrebi) plivati, može se popeti uz štrik i da želi biti cijeli dan sa mnom. I ne tako primamljiva ponuda rezultirala je plodom jer sam već u narednim danima dobila nekoliko ponuda. Hvala svima što su htjeli trčati sa mnom, ali nadam se da shvaćate zašto je odabir pao na osobu kojoj “samo pet metara” uz štrik nije neki problem. Moj najveći uvjet bio je da idemo mojim tempom jer i nisam neki trkač, ali sam uporna i spremna svašta isprobati. Tako i bi…

Fotkanje prije trke
Fotkanje prije trke

Zagrebačke štenge

Simke the ham
Simke the ham

Start Zagreb Urbana Challengea bio je u Novom Zagrebu kod Avenue Malla gdje smo ostavljali bicikle te odradili prva dva zadatka – penjanje uz štrik te surfanje na suhom. Za razliku od prošle godine, ovoga puta oba člana mogla su odrađivati zadatke i time doći do dodatnih bodova/minuta. Da, to znači da sam ove godine i ja uhvatila štrik pa kud puklo. I uspjela sam! Prvi put u životu popela sam se po štriku i to ni manje ni više nego pet metara!!! Nemreš vjerovati! Teorija u praksi je fakat upalila! Zoki je odvalio cenera i bili smo definitivno “IN DA REJS”! Surfanje – odlično. I tu smo skupili pokoji bod.

Službeni start utrke bio je u podne i tu kreće avantura. Juriš šezdesetak natjecatelja na autobusnu stanicu nije bilo teško primijetiti, a još manje kada smo se svi sjatili niz pothodnik. Od “lakših” zadataka bilo je pronaći Bandija oko Cvjetnog trga, boksati 30 sekundi, slikati se u uspinjači. Ipak, posebnost ovogodišnjeg Urbana bile su štenge. Vjerojatno sve zagrebačke stepenice kojih se Šimun uspio sjetiti pa čak i “kiselih” 555 stepenica Alanovih stuba. Da stvar bude zanimljivija, trebali smo okinuti selfi na dnu i na vrhu svakih od njih. Dakle, malo gor – malo dol…

Naši happy duck-face selfiji na početku trke
Naši happy duck-face selfiji na početku trke

Zoki i ja, unatoč prvotnom planu, biramo spontano drugu varijantu (prilagođenu moji posebnim potrebama). Hodamo uzbrdo i (pokušavamo) trčati nizbrdo. I tako je i bilo. Doduše, Zokiju je bilo mrvicu teže jer je na njega palo da mene nosi uz štenge 🙂 S obzirom da ga leđa nisu uklještila, vjerujem da mi neće zamjeriti tu jednu šetnjicu. A ja ovim putem obećavam da prvom sljedećom prilikom njega nosim kamgod zatreba!

Uglavnom, sve nekako ide po planu, iako većinu puta susrećemo jako malo natjecatelja (zbog mojih posebnih potreba). No, nije to tako obeshrabrujuće jer ipak prolazimo baš sve zadane štenge i štengice. (Ne sjećam se kada sam zadnji puta toliko znoja prolila u samo šest sati!) Unatoč mojem “mrzim brdo i uzbrdo”, sve štenge smo već nekako odradili. Vjerojatno smo premalo trčali, ali ništa što neću u narednim mjesecima istrenirati. Na kraju gradskog dijela, ispada da smo vremenski bili odlični i puno prije planiranog dolazimo po bicikle. Imamo još 2,5 sata trke i definitivno stižemo sve…

Koje štenge? Pa evo kako mi padaju napamet: Schlosserove, Aleksandrove, Alanove, Kožarske, Becićeve, Mlinske, Felbingerove pa onda neke kod Cmroka, Tuškanca, Kraljevca, Dubravkinog puta, Tošovca… sigurno smo prošli još mnoge jer, ne biste vjerovali, Zagreb ima jaaakoo puno stepenica.

Not so happy duck-face selfiji pred kraj utrke
Not so happy duck-face selfiji pred kraj gradskog dijela trke

Bicikl je bio pravo osvježenje za mene. Unatoč tome što se nismo rastrčali, mislim da smo dobro najurili bajkove po nasipu. Stižući pomalo neke natjecatelje, čini se da smo i dalje bili u konkurenciji… pa čak i za medalju! Tu smo već imali preko 20 km…

Vozimo se do golf terena gdje ispucavamo loptice. Zoki plače od smijeha jer nemre opaliti, ali bila je dovoljna jedna da sjedne i odleti na 100 metara. Sasvim dovoljno za prvi put. Napojili smo Simketa kojem je (kao i meni) očajnički pao šećer i vjerojatno je žeđao zadnjih sat vremena.

Urban bicikl
Zoki na tranziciji

[Digresija: Kako su Simke i Andreja uletjeli na Urban? Gotovo kao i Zoki. A zakaj ti ne ideš? A kaj ti je to? Slijedi prezentacija Urbana i svi troje uspješno nasjedaju na priču. Zoki upada kao moj kompić, a Simke i Andreja se prijavljuju kao potencijalna konkurencija. Mislim da nitko nije požalio jer su svi završili trku i danas imaju još jednu priču koju će pričati unucima…]

Brooks Walking Team (Andreja i Simke) odlaze prije nas s golfa. Nešto su u prednosti, ali kad su Specijalci (Zoki i ja) zasjeli ponovo na bajk, to je bilo to. Stigli smo ih na drugoj strani nasipa. Zapravo nije ni čudo kad su se vozili kao da su na izletu. Da su zapjevali, doživljaj bi bio potpun. Proletjeli smo kraj njih i ostavili ih u prašini/blatu.

Nakon toga ostali su nam zgibovi kao zadatak i finiš do Avenue Malla. I tu smo skupili pokoji bod. Kod mene nikakvog napretka, unatoč mojoj želji od lani da ću vježbati za idući Urban. Moš mislit!

U finišu nas je čekao posljednji zadatak. Nismo ni znali da smo do tada bili zaista odlični i zapravo je taj zadatak presudio. Nismo uspjeli doći do medalje. Bila sam sigurna da ću ga rješiti za tili čas, jer takve mozgalice rješavam za doručak, ali… eto, valjda umor, lošija koncentracija. Šteta što je baš taj zadatak odlučivao o svemu jer smo za njega dobili na kraju ne nagradu što smo došli prije roka, već i kaznene bodove jer ga nismo rješili… Taj dan napravili smo 52 kilometra…

Ma nije šteta! Odlično smo se zabavili! Žarulja je napokon osvanuo na postolju (ipak se lani obvezao da će to i napraviti) i to zasluženo. Ovim putem mu čestitam i želim revanš iduće godine 🙂

Čestitke i svim ostalim natjecateljima, osobito onima kojima je ovo prvi Urban. Nadam se da ste uživali barem upola koliko i ja i da se (inshallah) vidimo i dogodine!

Zokiju posebno hvala što mi se pridružio na Urbanu i čekao me putem. Tko zna, možda sve dogodine ponovimo, samo s drugačijim završetkom 🙂 I malo više trčanja s moje strane.

Pobjednici Zagreb Urban Challenge 2014
Pobjednici Zagreb Urban Challenge 2014

***

Eto i tako vam je to. Ne bih mogla mijenjati tu subotu za bilo koju drugu trku ili događaj. Zabavno, naporno, uzbudljivo, s osmijehom, znojno, mokro, blatno… u konačnici u dobrom društvu sve to prođe dok si rekao “keks”. Ostaju samo bolovi u listovima od onih silnih stepenica, ožiljak od penjanja po užetu, brojne uspomene, želja da sve to ponovimo i brojne fotografije…

Hvala i Zoranu Mandiću na odličnim fotkama i nadam se da neće zamjeriti što ih ovdje prenosim. Sve ostale njegove fotografije s Urbana pogledajte u galeriji Urban Challenge 2014 by Zoran Mandić .

Dodatne fotke od Rafe dostupne su na Zagreb Urban Challenge 2014 by Rafo

Evo samo kratak pregled:

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedintumblrmail


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *