Ultra Trail Kvarner – nulto pa muško!

Ultra Trail Kvarner – nulto pa muško!

Eto me ponovo na jednoj treking utrci, ali koja se po prvi puta održava u Hrvatskoj. Ovaj vikend to je bila utrka Ultra Trail Kvarner koju nam je osmislila Tadeja Krušec uz potporu dobre trkačke i organizacijske ekipe.

Postoji onaj osjećaj kada vam je tako dobro i odlično se zabavljate da pod kraj dana niste sigurni je li se baš sve to izdogađalo danas ili kroz nekoliko dana. Nakon tri dana boravka u Delnicama i toliko akcije, imam osjećaj da sam tamo provela cijeli tjedan. Iako me lagano pregazio umor, dobar osjećaj ne nestaje. Kad baciš pogled na fotke, odmah ti izmame osmijeh na lice.

Ultra Trail Kvarner utrka je koju sam najavila u jednom od svojih postova održala se ovaj vikend u Delnicama. S obzirom da smo planirali cijeli vikend za Gorski kotar, u Delnicama smo se nacrtali već u petak u popodnevnim satima. Dio ekipe je već bio tamo, neki su bili u organizaciji, neki su odmarali i pili. Kamp se lagano punio i do kraja večeri već se skupila cijela svita Bruksovaca i drugih zaljubljenika u trčanje po prirodi.

20150626_183720Za prijave je sve bilo spremno, ali se nekim čudom čekalo našeg El Presidentea koji je eto kasnio ni više ni manje nego sat vremena. Iako mu mi nismo zamjerili, bilo je revnih trkača koji su imali svoj plan od kojeg očito nisu mogli odskakati. Uglavnom, Dom sportova Delnice bilo je središnje mjesto za prijave, kamp, a imali su i sve ostalo što nam je bilo potrebno wce, tuševe, kafić pa i bazen koji je prijavljenim trkačima bio na raspolaganju.

Trka, zapravo tri utrke – UTK 14, UTK 25 i UTK 45 bile su na rasporedu u subotu ujutro s tim da je UTK 25 bila treking verzija, a ostale dvije čisti trail (čitaj – mozaknapašu). U sklopu UTK45 ove se godine održalo i Prvenstvo Hrvatske u planinskom trčanju na duge staze pa smo dobili i nove državne prvake i prvakinje. Atletski klub Sljeme čini se da ima najviše kandidata za ovakve discipline jer su odnijeli čak 5 od 6 medalja. Čini mi se da je Nikoli Špoljaru i ovog puta staza bila prekratka jer bi inače “stisnuo” zadnjih par kilometara, a Maja Marukić zaista je zasluženo bila zlatna (a zlatna je i kao trenerica, nema što!).

UTK 25 km trekinga

Večer prije utrke odlučila sam promotriti kartu. Nikad nisam sigurna idem li sama ili ću ponovo u društvu koje će se možda osloniti na moje orijentacijske vještine za koje vjeruju da ih imam (svaka čast njima, al nisam sigurna znaju li da nikada nisam “učila” tako nešto, već jednostavno idem logikom i s kompasom). Nije prvi treking, ali je nepoznat teren i zapravo me nove staze uvijek oduševljavaju – izlet u nepoznato. O kondiciji ne bih, tek se vratila u treninge, sedam dana prije prošla sam 30 km Velebita pa sam zaista željela uživati u Gorskom kotaru i doći do cilja. Ipak, gledajući kartu i upute, sve je bilo toliko jasno, da je ovo bilo poput traila, samo si morao znati čitati. Dobila sam i nekoliko savjeta, a mene su zapravo samo zanimale te uzbrdice…

Nisam u konačnici otišla sama na utrku. Javila mi se naša slovenska trekerica Polona i jogica Andreja ne bi baš išla solo, pa se javio i naš superjunak Marko Lavanderman (koji će putem tjerati komarce i medvjede), a onda su nekako upali i debosi Costa, Tomek i Car koji su noć prije zaružili pa bi oni lagano sa mnom. Upute su bile jasne – idemo mojim tempom – lagano i trčimo nizbrdice… Išli smo našim tempom i nikoga nismo ostavili putem.

Startamo iz centra Delnica. Svi su se sjurcali cestom ko da trčimo petaka, a ne 25 po brdu. Ok, za fotkanje je to ok, ali nemojte baš na početku. Nakon svega dva kilometra krenuo je prvi uspon. Vucaram se ko krepana kokoš, herc mi je u glavi, vruće mi je, idemo lagano, Costa me čeka i vidim mu u očima da uopće nije siguran hoću li doći do prve kontrole, a kamo li do kraja utrke. Znoj se cijedi s mene, sunce na proplanku piči, a mene već bole kvadri (ostalo je nešto i velebitskog umora). Matan nas dočekuje na prvoj kontroli, uvjeravam ga da iza mene nema ama baš nikoga. Dodaje mi par posljednjih savjeta, a ne zna on da je ova prekaljena trekerica mnogo toga učila od svoje Dee Deece te prošla svašta na trekinzima.

20150627_100628

Ovo je zapravo bila naša najviša kontrola pa čim sam uhvatila ravnicu, napila se vode, mogli smo krenuti dalje. Laganini dolje do iduće kontrole gdje nas je dočekao prekrasan pogled i još ljepša provalija – nema do ovakvih visina, prava milina! U nastavku nas je osim uzbrdice dočekao uspon na divljaka, a potom smo do iduće kontrole odlučili kratiti kroz šumu. Nismo pogriješili, a nismo zbog toga bili ništa sporiji (ovog puta mene se nije čekalo).

20150627_133110

Nastavak puta pa sve do KT7 gdje nas je čekala okrepa (i ponovo Matan) gađali smo samo tako, trčali po prekrasnoj trail stazici, uživali u šumi, brali šumske jagodice, tračali… Došavši na KT7 odakle je slijedio nazovimo ga najzahtjevniji uspon na Debeli vrh, zastali smo da pojedemo lubenicu, popijemo vode, popričamo s Damirom, GSSom, da se malo naslikavamo s Teom… a vrhunac je bio kada smo odlučili zapaliti cigaretu. Matan nije mogao doći k sebi dok smo se mi cerekali, a da je imao pive sigurno bismo još malo zasjeli. “Vi ste najluđa ekipa!” – rekao je i u nevjerici gledao kako nakon svega s osmijehom odlazimo u brdo, na dugi uspon. Uz sva upozorenja, preporuke, pogodili smo kontrolu samo tako, a potom se na glavu poput pravih trekera spustili na divljaka i izašli direkt na iduću kontrolu. Eto, to se zove umjetnost. I treba znati čemu služi kompas!

20150627_133452

Dalje nije bilo zafrkancije, nije bilo zahtjevnih dionica pa smo ipak potegli i trčali sve više, a kontrolne točke kao da su dolazile same pred nas. Niti na jednoj nismo izgubili vremena tražeći je. Svega nekoliko kilometara pred cilje uspjela sam se nasaditi na neku granu i zaraditi dobru ozljedu na nozi. Modrica je doduše puno veća od same razderotine, ali u trenutku kada sam svom težinom nasjela, nisam željela ni gledati kako to izgleda već sam samo nastavila ići dalje. U cilju ćemo sve rješiti… I tako je bilo. Do cilja smo trčali. Naši frajeri više nas nisu mogli čekati već su odlučili Lesjaka otpratiti do cilja, a nas tri smo držeći se za ruke ušle u cilj. Jeee!

20150627_140133

Vrhunac ovog trekinga je što je svaka od nas tri dobila priznanje (da, i JA!!!), a ne biste vjerovali da i za mene postoji kategorija! Bila sam treća na UTK25 u kategoriji žene seniorke. (Dragi prijatelji, kada me sljedeći put budete pitali koliko nas je bilo, ja ću vas pitati jeste li vi završili UTK25, ak niste, nemamo se kaj razgovarati.) Uglavnom ja sam na proglašenju izostala jer zbog proloma oblaka više nisam imala volje izaći iz šatora, a kako se sve to vrlo brzo odigralo nismo ni čuli gdje će se održati dodjela. Uglavno, uletjela u zadnji čas, ima valjda neka fotka i tog trenutka… Naći ću je već!

11702736_10153374538829720_9008002156150796917_n

11692507_799145020183370_4729920419925778990_nIako je prema prognozi kiša lijevala ko iz kabla, a dok je sijevalo nisam se nimalo sigurno osjećala u šatoru, sve se odigralo u našu korist pa smo mogli nastaviti čagicu i zaroštiljati još jednom kako nam i doliči. Jedno je sigurno, ako odlučite biti u kampu koji je podignuti u ciljnoj ravnini, a gdje se uvečer održava tulum, ponesite čepiće za uši i nemojte se čuditi što je ekipa budna do sitni sati, a drugo jutro je utrka. Debosima vam to ništa ne smeta. (Ako ne znate tko su Debosi upućujem vas na članke o madridskom maratonu)

Ma gledajte, ni da je pao snijeg, ništa nam ne bi pokvarilo taj dan. Ipak, ostao je onaj osjećaj da sada moramo čekati godinu dana da ponovimo UTK jer rijetko se viđa ovakva organizacija, susretljivost, gotovo do savršenstva postavljene i odabrane trail staze i treking rute za one željne avanture. Ove godine 200 ljudi, dogodine neka nas je barem dva put više!

Ovom prilikom hvala svim mojim prijateljima što nikad ne skidaju osmijeh s lica, što za njih ne postoji problem, zato što sve zajedno možemo i zato što trčimo iz čistih gušta kako god i kamo god nas noge nosile. Jedno veliko bravo za Tadeju i Carina koji se odlučili uhvatiti u koštac s organizacijom ove utrke, kao i svima onima koji su pomogli da stvore jednu novu trku. Divno je biti dio te zajednice.

Svi rezultati utrke dostupni su na službenoj stranici Ultra Trail Kvarner

Odlične fotke svakako pogledajte u galeriji Facebook stranice Ultra Trail Kvarner

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedintumblrmail


2 thoughts on “Ultra Trail Kvarner – nulto pa muško!”

  • Svaka ti čast na ovim tekstovima. Ti si jedno predivno stvorenje.
    Pozdrav
    Milan

    • Hvala vam na komentaru, zaista ne znam što bih rekla! Eto, pravi ste mi poticaj da pišem dalje, što drugo! 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *