On trči 44 maratona u 44 zemlje tijekom 44 dana

On trči 44 maratona u 44 zemlje tijekom 44 dana

Peter, 32-godišnji mladić, jučer je posjetio Zagreb. I dok neki dolaze u Zagreb turistički, on je došao istrčati svoj 16. po redu maraton na svom putu dugom 44 dana kroz 44 zemlje.

Još prošle godine, kontaktirao nas je Peter Thompson s molbom da mu pomognemo u organiziranju rute duge 42,2 km u Zagrebu. I to pitanje nije bilo toliko čudno, koliko je bila njegova luda ideja da istrči 44 maratona u 44 europske zemlje tijekom 44 uzastopna dana. Marathons for the mind – nazvao je svoj projekt, zapravo izazov koji je postavio samome sebi, noseći pritom poruku koliko je važno mentalno zdravlje i prikupljajući donacije za dvije ustanove u svojoj zemlji.

Osvojila nas je njegova ideja, a naš je odgovor bio – ako postoji netko dovoljno lud da napravi tako nešto, onda ćemo mi biti dovoljno ludi da mu pomognemo. I tako je krenulo dopisivanje…

Iskreno, malo me je mučilo kada sam vidjela da je baš taj dan kada dolazi u Zagreb Uskrs, grad je prazan, svi su negdje, pa i Tamara i Ivan idu na put i neće ih biti tu. Međutim, kako god bilo, Hrvoje i ja ćemo to nekako izbehendlati. Iako je inicijalno Ivan krenuo raditi turu, osjećala sam da je puno bolje da to odradimo Hrvoje i ja, jer ipak mi ćemo biti tu i složit ćemo rutu koju ćemo lako po potrebi moći mijenjati. Nikad ne znaš što će se dogoditi baš taj dan, kakvo će biti vrijeme, hoće li Peter stići na vrijeme, kako će se osjećati, želi li razgledati grad, želi li trčati u krugu??? Uglavno, primih se posla i složih rutu. Zapravo nekoliko njih. U konačnici, zajedno s Hrvojem definiram onu koje ćemo se pokušati držati jer znamo točnu kilometražu, a ja unaprijed znam gdje ću doći s okrepom.

Plan je bio da ga Hrvoje prati na biciklu (jer ga već duže vrijeme koljeno boli) i nosi njegovu okrepu, a ja ću se priključiti na određenim mjestima s voćem i grickalicama. Ipak, to nekako nije bilo dovoljno, nismo htjeli sami proći kroz ovo iskustvo, već smo htjeli Peteru pokazati da u Zagrebu ima puno više nas koje cijene njegov podhvat. I tako sam puknula na FB – Tko može i želi nek dođe. Uskrs je, razumijet ćemo. Nije dugo trebalo da se počnu javljati prvi trkači. Zoki se odmah upisao. Nevjerojatno kakvo srce ima ovaj čovjek! Vjerujem da je njegovoj Danijeli ponekad teško jer ga mora dijeliti sa svijetom, ali čini mi se da ga razumije. Danči, hvala ti što nam ga posudiš, nadam se da ti to sve vrati 😉 Uglavnom, ne samo da je Zoki došao, priključila se i njegova Danijela, oboje na bajku. Zoki se cijelim putem javljao live na FB i vjerujem da su mnogi zapravo bili oduševljeni i pratili događanje, kao da se trči pravi, službeni maraton.

Prijave su kapale i dalje. Paula, hrvatska ultra reprezentativka (koja se i danas pridružila Peteru u Ljubljani! Eto, ludosti!). Antonija, još jedna naša ultrašica, koja je vjerojatno odspavala pola sata nakon noćne smjene i onda nam se pridružila u Novom Zagrebu – craaazy!?!? Stiže i Kole, malo smo mu pobjegli, ali je sustigao ekipu i trčao neplanirano. Pavle, koji ni sam nije znao kako će izgledati to njegovo jutro, ali je zato došao i isti dan sve pretočio u jedan odličan post na svom blogu Run, Zagreb, Run – Uskrs za pamćenje. Tu je bila i Lana koja se društvu pridružila na Jarunu i otrčala s njima taj počasni krug (bravo!). Tu nije bio kraj listi ljudi koji su nam se pridružili: Sonja na bajku, Mario na bajku, Jelena i Coco pristigli su na okrepe i Bundek, Đurekica, Požek koji ni nije znao što se događa, ali je iskoristio okrepu na Savskom mostu 🙂

marathons for the mind zagreb Bundek

Nema autobusa za Zagreb…

Peter je svoj put započeo 1. travnja u Sankt Petersburgu. Prije Zagreba obišao je već 15 zemalja. Kada smo se zadnji put čuli plan je bio da stiže u 6 ujutro u Zagreb i da ću ih pokupiti na Autobusnom kolodvoru. Ipak, oko 23h stiže poziv iz Sarajeva: Sandra, nažalost ništa od našeg autobusa. Sve je bilo rezervirano, karte plaćene, ali autobusa nema, niti će ga biti. Mi stižemo u Zagreb oko 3-4h ujutro, platit ćemo taxi. Ne očekujem ništa od tebe, samo da znaš kakva je situacija. Đizs! I to se događa. I što sad, pa nemreš čovjeka ostaviti da čeka po dogovoru do 6 ujutro. Pete, dođite kod nas direkt. Nemamo puno mjesta, ali nema problema!  I tako je i bilo. U pola 4 ujutro, stigla ekipa. Peter i njegovo dvoje prijatelja Jessica i Manol koji su s njim proveli zadnjih tjedan dana. Manol je čak i istrčao nekoliko maratona s njim. Ustajanje smo dogovorili oko pola 7h s obzirom da smo planirali krenuti u 8h i isto vrijeme javili svima koji se možda odluče pridružiti.

Znate kako se čovjek priprema za maraton? Sad zamislite da tako radite svaki dan pri čemu, kao u njegovom slučaju, tijekom dana morate unijeti i do 6000 kalorija!!! A di je tu spavanje, putovanje. Kad stigne dići noge u zrak? Kad gura noge u ledenu vodu? Oporavak – što je to?

Uglavnom, sve zavrzlame prethodne noći pretvorili smo u jedno prekrasno druženje, upoznavanje. Krenuli smo u 8h prema planu. Tonka i Paula su već nestrpljivo čekale, dok smo se mi nasnimavali ispred zgrade 🙂

Run Zagreb maraton

trasa run zagreb maratona
Kaj nije mačka koja kao da sjedi na Savi?!

Već godinu dana radimo trkače ture po Zagrebu pa nam je to nekako i profesionalna deformacija. Zbog toga smo uz hrpu izmjena, u konačnici došli do idealne rute kojom smo Peteru pokazali sve od Novog Zagreba, preko Držićeve do centra, Ribnjaka, katedrale, Jelačićeva trga, Cvjetnog, HNK, Starčevićev trg, NSB i fontane (!), i naša omiljena mjesta za trčanje Jarun, savski nasip i Bundek.

Znate nikad niste zadovoljni, ali čini se da se i našim trkačima ruta svidjela jer su njihove reakcije poslije otrčanog maratona, oko organizacije rute, okrepa, dočeka, bile nešto što nisam očekivala ni u snu. Kako je to Safet nazvao – najljepša ruta maratona ikad istrčana u ZagrebuS obzirom na atmosferu koju smo pružili Peteru, na zajedništvu, potpori koju su mu pružili trkači, biciklisti, navijači u cilju, po putu – mogla bih je tako nazvati.

Cilje je bio kod mostića na Bundeku. Tamo smo se svi okupili. Zavijorili smo Run Zagreb zastavu, improvizirali finišersku traku i stavili mu oko vrata medalju. Da, napravili smo mu i medalju!

marathons for the mind zagreb jarun
Jarun, Autor: Neven Fistrić

Potpora je neprocijenjiva

I dok možda ni sami trkači koji su bili dio ovog događaja (uživo ili online) nisu svjesni koliko je to značilo Peteru, mogu vam samo reći da je značilo puno više nego što to možete zamisliti. Ima dana kada mu je teško, bilo je zemalja gdje je trčao potpuno sam, gdje se smrznuo i trčao na traci, gdje je sam morao planirati rutu, putovati po noći, trčati po danu. Bilo je i trenutaka kada je bez odmora morao krenuti dalje, kada mu se nije pojavio autobus, kada se pitao – zašto ja to uopće radim?! Ipak, zašto to radi. Jedan je dio osobni izazov, ali onaj drugi uključuje veliku stvar – Marathons for the mind – važnost našeg mentalnog zdravlja. Njegov projekt je humanitarnog karaktera te tijekom ova 44 dana prikuplja i donacije. Sve informacije možete saznati preko njegove stranice Marathons for the Mind.

Više fotografija dostupno je na Facebooku u galeriji fotki Run Zagreba.

Trčanje za mentalno zdravlje

Pričajući s Peterom, dotakli smo se teme mentalnog zdravlja i kako smo kao društvo još uvijek zatvoreni prema našim psihičkim stanjima i kako se sramimo tražiti psihološku pomoć, i da kao društvo često osuđujemo na prvu. Ipak, složili smo se da se stvari mijenjaju i da nam je, i osobno, trčanje kao aktivnost pomoglo da riješimo neka svoja “stanja” u glavi, pomoglo nam je da ojačamo i da se lakše nosimo sa svakodnevnim situacijama.

Peter je neizmjerno zahvalan, cijeni sve što je Zagreb napravio za njega, što ste vi trkači napravili za njega. Oduševljen je svakom vašom pričom, ponosan je što je mogao trčati s reprezentativkama kao što su Paula i Antonija, cijeni trud svakog od vas što ste trčali s njim, bodrili ga, kako je i sam rekao, osjećao se poput zvijezde. Pa, zapravo i je na neki način zvijezda. Ona koja ti pokazuje put – da što god zacrtaš možeš ostvariti i da uvijek imamo dovoljno hrabrosti za naše snove.

Danas je već otrčao Ljubljanu i vjerujem da dok ovo pišem da je već stigao u Beč gdje će sutra trčati svoj 18. maraton. Ne zna što ga sve čeka na putu, ne zna hoće li uspjeti u svojoj misiji, ali nije ni važno, neće biti razočaran jer pokušati i ne uspjeti vrijedi puno više od puste priče da je to nemoguće.

Peter sretno! Zagreb te ima rad!

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedintumblrmail


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *