Spomenik slobodi – sjećanje na Iran

Spomenik slobodi – sjećanje na Iran

Baš sam gledala neki dokumentarac na National Geographicu o ratovima velikih civilizacija i baš je tema ratovi velikog Perzijskog carstva. Ne, nisam mogla ostati ravnodušna prema slikama (doduše animaciji) drevnog, veličanstvenog grada Perzepolisa čije sam ostatke imala prilike vidjeti uživo.

Moje putovanje u Iran nije obilježio samo Perzepolis, iako je to jedno od najveličanstvenijih arheoloških nalazišta koje sam posjetila, a za koje mogu reći da te prođu  trnci od same pomisli koliko je bilo moćno to carstvo. Prekrasno nešto!

Ipak, kada se sjetim odlaska u Iran prvo mi kroz glavu prođu sve vijesti i bombastični novinski naslovi o mogućim napadima na Iran od strane Izraelaca. Sjećam se, bilo je to u ljeto 2008. kada su odnosni bili iznimno napeti (ali ništa manje nego sada), a iz medija se dalo naslutiti da će se svakog časa nešto dogoditi na Istoku. Ja sam otišla na put, vratila se živa, rata nije bilo, a dok sam bila na putu, u središtu Istanbula eksploridala je bomba i ubila desetke ljudi. Toliko o sigurnim-nesigurnim destinacijama.

U Iranu se čovjek osjeća sigurno. Osobno ne mogu reći da sam imala ikakvih problema kao turist u bilo kojem smislu. Čak i kao ženi bilo mi je ugodno hodati ulicama ponekad i samoj. Naravno, ne odbacujem mogućnosti da se uvijek nešto loše može dogoditi, ali samo ako zazivate nevolju i idete u one mračne ulice u koje ne bi skrenuli ni u svojem gradu.

Jednu od slobodnih večeri u Teheranu, Nataša (cura koju sam upoznala na putovanju u Jordan, a danas su mi ona i njezin dragai iznimno dobri prijatelji)  i ja uputile u istraživanje grada s naumom da vidimo spomenik slobodi – Azadi. Uzimanje taksija i nije neka avantura, ali vožnja kroz središte Teherana gdje se glavnom avenijom vozi i u pet traka, ako treba. Azadi spomenik nalazi se u samom središtu kružnog toka pa je doći do njega prava umjetnost. Najlakši način je gledati domaće kako to rade pa kud svi tu i mi, inače se teško okuražiti na prelazak ceste. Sve je to nekako previše kaotično pa čak i za naš pojam.

Azadi spomenik nalazi se na zapadnoj strani Avenije Azadi. Samo godinu dana kasnije svijet će obići slike ovoga spomenika i protesta tisuća ljudi u Teheranu, vjerojatno jednako kao 1979. Eto spomenik slobodi, a znamo ga samo po ružnim vijestima iz medija. Draži su mi svjetliji trenuci povijesti pa eto nekoliko činjenica – Azadi spomenik sagrađen je 1971. godine u spomen 2500 godišnjice od osnutka Perzijskog carstva. Spomenik koji izgleda poput obrnutog slova ipsilon vidljiv je vjerojatno i iz aviona. Visok je 45 metara, a čovjek ispod njega izgleda poput mravca, što ćete vidjeti i na mojim slikama. Ono malo čudo u dnu je moja malenkost 🙂

Iran_azadi2
Azadi spomenik – moja malenkost u dnu
Iran_azadi
Azadi / Photo: Sandra Bortek
Iran_azadi1
Ako želite prići spomeniku, prvo morate savladati hektičan kružni tok!

 

 

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedintumblrmail


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *