Sedmodnevna kamperska avantura Hrvatskom

Sedmodnevna kamperska avantura Hrvatskom

Teško je u nekoliko rečenica ispričati sve doživljaje s puta, a da to i dalje ostane realtivno kratak tekst. Stoga sam razlomila po danima što smo radili i gdje smo sve bili. Vjerojatno još uvijek nisam sve opisala.

Ostali tekstovi za putovanje kamperom: Moja je kuća putujuća i Prvo putovanje kamperom

1. dan: Zagreb (12h) – Karlovac – Duga Resa – Donji Zvečaj – Josipdol – Brinje – Otočac – dolina Gacke

Uskačemo u našu Hymer kampicu koju smo iznajmili u Lotos Hymer.
U Zagrebu smo se opskrbili s vodom za kampicu (100 litara zapremine) te dodatno vodom u bocama da imamo za po putu. Kupili smo osnovne namirnice i napunili frižider: kruh, voće, povrće, namazi, salame, sira, tjestenina, začini, malo slatkog i malo slanog.

Dvokatni most
Dvokatni most na Tounjčici

S obzirom da je bilo jako vruće prvo stajanje je bilo u Zvečaju u Zelenom kutu gdje smo se bacili u Mrežnicu i uživali ispod slapova. Tek iza 17h smo krenuli dalje. Od Karlovca prema dolini Gacke pratimo Jozefinu, ona vas vodi skroz do Senja. Putem se zaustavljamo nakratko u Zdencu uz kanjon rijeke Tounjčice (nedaleko od Tounja) gdje se nalazi jedini dvokatni most u Hrvatskoj. Ovaj kameni most izgrađen je u 18. st., a tijekom rekonstrukcije dodan mu je drugi kat. Ovo je ujedno i jedini most koji je na sebi sadržavao kipove i spomen ploče (i danas ima nekih).

Car Josip II je 1775. godine obilazio Hrvatsku od Karlovca do Senja preko Josipdola, Kapele i Vratnika. Navodno je prelazeći Kapelu pao s konja na neprohodnom putu te zbog toga naredio izgradnju prave ceste. Tako je te godine započeta izgradnja Jozefinske ceste koja se gradila tri godine. Ovom cestom je 1786. godine uspostavljen poštanski promet Beč-Senj. Osim što je po caru dobila ime Via Josephina, službeni naziv je bio Glavna trgovačka i poštanska cesta.

Ispod Male Kapele
Ispod Male Kapele

Nakon prelaska Male Kapele radimo pauzu i jedemo u prirodi. #kotomoreplatiti Put nastavljamo prema Otočcu i tražimo mjesto za noćenje. Skrenuli smo na sporednu cestu i put nas odvodi na prostranu livadu. Pristojni smo i domaćine u blizini upitali je li to u redu (ispostavlja se da su Zagrepčani, a nedavno sam saznala da imamo istog automehaničara). Muče me medvjedi iako znam da su miljama daleko. Prvu noć provodim s jednim otvorenim okom. 🙂

Majerovo vrelo
Majerovo vrelo

2. dan: dolina Gacke

Nakon jutarnje kavice nastavljamo put u potrazi za vrelima Gacke. Dok nismo saznali da je nekoliko vrela, tražili smo ono jedno te tako došli do Majerovog vrela gdje su uređene stare mlinice te je moguće kupiti brašno mljeveno na kamenom mlinu kao i neke druge proizvode lokalnog OPGa. (Ovdje susrećemo stariji par i njihove dvije prijateljice, a njih ponovo kasnije srećemo u restoranu Vrilo Gacke. )

Rijeka Gacka ima 17 izvora koji ju napajaju pa je i iz tog razloga iznimno hladna, ne baš idealna za kupanje, ali je zato pravi mamac za ribiče. Mušičarenje i ribolovni turizam ovdje su broj 1 aktivnost. Pastrva je dakako glavna riba!

Rimski kamenolom
Rimski kamenolom

Odlučivši se da dan provedemo na biciklima, vraćamo se prema Vrelu Gacke gdje se nalazi i istoimeni restoran. Ostavljamo kamper gdje ćemo se poslije i vratiti na ručak. Dolinom Gacke ima nekoliko označenih biciklističkih staza. Mi se odlučujemo za Baradanu u našoj verziji, dugoj oko 40km. Od Vrela Gacke pratimo put prema Majerovom vrilu te prema Otočcu. Ideja vodilja cijelog našeg kamperskog putovanja bit će krenuti u avanturu točno u podne pa je tada i startala naša bajking avantura. Vozili smo neopterećeno dolinom Gacke, stajali, odmarali i hladili se uz samu Gacku, uživajući u igri malih gnjuraca. Posjetili smo i rimski kamenolom, ali od njega smo vidjeli samo par kamenja. Popilii smo i kavu u Otočcu, posjetili hotel Gacka koji u svom dvorištu ima jedan izvor, a turu završili povratkom na Vrelo Gacke gdje smo se nagradili svježim pastrvama.

Biciklom uz GackuPrenoći smo kod dragih ljudi koje smo taj dan upoznali, a koji su nas pozvali da parkiramo kod njih. Kako i zašto? Svemir jednostavno spoji ljude. Naime, gospodin kojeg smo upoznali nekada je radio s Costinim tatom, a pomalo skroman ipak nam je rekao da je nekada bio prvak Jugoslavije u hrvanju (nekoliko godina zaredom).

Informacije radi: ručak za dvoje – pastrve sa žara, salata, domaći kruh, krumpir s blitvom, kave i sok, platili smo oko 160kn.

3. dan: Otočac – Kuterevo – Kosinjska dolina – Smiljan – Baške Oštarije

Novi dan, nove avanture. Pozdravljamo nove prijatelje i krećemo za Švicu. Ne, ne u Švicarsku, već preko mjesta Švica. Ovo je mjesto bilo poznato kao mlinarsko naselje, dok je kroz njega protjecala rijeka Gacka. Nažalost, ovo je odličan primjer kako čovjek utječe na prirodu. Radi potrebe hidroelektrane Senj, Gacka je preusjemerena te je u Švici ostalo prazno korito. Kada je HE u remontu, voda ponovo proteče, a Gacka stvori poznate Švičke slapove. Nažalost, danas nemamo ni mlinarsko mjesto ni Švičke slapove te vjerujem da smo zakinuti za još jedno remek-djelo prirode. Da ne govorim o još jednoj potencijalnoj turističkoj atrakciji ovog kraja.

Kuterevo
Kuterevo

Preko Švice idemo za Kuterevo gdje se nalazi utočište medvjeda. Utočištem upravlja udruga, a održavaju ga brojni volonteri koji dolaze iz cijelog svijeta o čemu svjedoče totemi koje izrađuju prilikom odlaska. Utočište ima dva ograđena prostora u kojem se nalaze medvjedi. Svi su kastrirani/sterilizirani kako im ne bi dolazili divlji mjedvjedi u ‘posjet’. Ovi medvjedi spašeni su iz divljine, bilo da su bili ozlijeđeni ili su medvjedići ostali bez majke. Jednom kada izgube dodir s prirodom, odrastu uz čovjeka, ne mogu više biti vraćeni u prirodu.
Sunce je već bilo visoko na nebu kada smo došli ovdje te su za razliku od nas medvjedi nešto pametniji pa su se skrivali u hladu.

Vožnja uz Park prirode Velebit
Kosinjska dolina
Kosinjska dolina

Do Kosinjske doline i rijeke Like vozili smo se nekim čudnim putevima uz sam rub Parka prirode Velebit. Približavajući se rijeci Lici, tražili smo mjesto za odmor i kupanje. Na kraju smo stigli do Gornjeg Kosinja. Ovdje vrijeme kao da je stalo, ali ako ništa drugo našli smo svoje mjesto uz rijeku. Costa je bio hrabriji pa se okupao, a meni je bilo dovoljno da točam noge.

Rijeka Lika
Rijeka Lika
Memorijalni centar Nikola Tesla
Memorijalni centar Nikola Tesla

Sad smo već znali da se lagano primičemo moru, ali smo svjesni da danas kupanja sigurno neće biti. Krenuli smo prema Baškim Oštarijama gdje je Costa već imao u planu vidikovac na oštarijskim Starim vratima. Putem do tamo skrenuli smo u Memorijalni centar Nikole Tesle – kad smo već u blizini, zašto ne pogledati. Nismo požalili. Nije bilo ljudi – ravno nas sedam u cijelom parku.

Sunčeve zrake lagano su se spuštale i stvarale zlatne odsjaje po obroncima Velebita. Na oštarijska Stara vrata/sedlo stigli smo taman na zalazak sunca. Sjeli smo uz Kubus, kocku postavljenu na četiri kugle, spomenik gradnji ceste Gospić – Karlobag (sredina 19. st.). Uz smiraj dana gledali smo zalazak i uživali u pogledu na Velebitski kanal. More je bilo tu, a mi ćemo sutra biti slani!

Kubus, Stara vrata
Kubus, Stara vrata

4. dan: Baške Oštarije (Kubus) – Starigrad Paklenica – Zadar (kamp Borik)

Vjerujte mi, jutra su najljepša! Kavica s pogledom od ‘kotomoreplatiti’ dolara. I sada kad gledam slike, toliko sam zahvalna na tom trenutku. Sjedili smo na 924 m/nv naslonjeni na Kubus (ili lokalno Uru) i uživali. Dok je Costa vježbao, ja nisam mogla odoljeti, a da se ne popnem na obližnji vrh Debela kosa.

Kubus, Stara vrata, Oštarije
Kubus, Stara vrata, Oštarije

Put nas dalje vodi do Karlobaga te magistralom do Starigrada Paklenica gdje smo (opet) točno u podne zakoračili u Jadran. Malo odmora i još nekih sat vremena vožnje i stigli smo u Zadar gdje ćemo provesti iduće tri noći.

 

Noćenje u kampu Borik za kamper i dvije osobe je cca 220 kn (high season). Struja, voda, wc – sve dostupno. Svakako provjerite je li u cijenu uključena struja i voda ili se dodatno naplaćuju.

Kamp Borik
Kamp Borik

5. dan: Zadar – kamp Borik

Nakon što smo se dan prije utaborili napunivši vodu, spojivši se na struju te razvukli tendu, osjećali smo se ko iskusni kamperi. Obroke smo sami pripremali, suđe se pralo u kampu, pozdravljali se sa susjedima i bez imalo srama digli noge u zrak kad nam se to htjelo.

  

Ipak, kad otkuca podne, mi u špancirung. Taj dan smo skočili do Zadra da izvidimo rutu za SightRun aplikaciju na kojoj radimo. Vrag nam nije dao mira pa smo kasnije popodne ponovo zajahali bicikle i skočili do Petrčana u potrazi za nekom mirnom plažom. Dočekalo nas je jugo i valovi, ali zato nije bilo ni žive duše na plaži. U povratku nas je pak ulovilo nevrijeme, a kiša je stala taman kada smo došli do kampa. Onako mokri, na čuđenje nekolicine, bacili smo se obučeni u more, svojatajući plažu u Boriku.

Zadar
Zadar

6. dan: Zadar – kamp Borik

Ni danas nema presinga. Bilo je uživancija spavati, nakon jučerašnjeg osvježenja. Iskoristili smo dan za još jednu vožnju biciklom, ovog puta do Punte Bajlo. Vrijeme je bilo odlično što je izmamilo mase ljudi na plaže. (A nisam baš ljubitelj ljetnih gužvi!)
Već pred kraja dana, spustili smo se do plaže u Boriku ne bi li uživali u zalasku sunca, no danas nas baš i nije nagradilo prizorom.

7. dan: Zadar – Tulove grede – Obrovac – Borje – Rudopolje

Najteže se pokrenuti, ali ionako nismo bili u žurbi. Prije rješavanja papirologije u kampu (plaćanja) dotočili smo vodu u kampicu i očistili kemijski wc. Ako vas brine kako biste vi to znali, vjerujte mi, i nama je bilo prvi put i sasvim dobro smo se snašli. Jednostavnije je nego što zvuči.

Tunel sv. Rok
Pogled na autocestu kod Tunela sv. Rok

Nakon još jedne opskrbe u Lidlu krenuli smo za Zagreb gdje je plan bio stići sutradan. Iz Zadra smo krenuli prema Obrovcu, a prije Zatona Obrovačkog skrećemo prema Tunelu sv. Rok. Da budem točna, skrenuli smo prema selu Modrići odakle je i naš poznati nogometaš Luka Modrić. Vozeći se prema tunelu pogled bježi prema oznakama “Pazi mine”, a konstatacija koja mi prolazi kroz glavu je “Hrvatska nikada neće biti razminirana do kraja…”

Tulove grede
Tulove grede

Kada ćete se s mora voziti autoputom prema Sv. Roku, bacite pogled desno iznad tunela. E, baš smo tu parkirali i krenuli po još jednu dugo sanjanu avanturu zvanu Tulove grede. Uspon smo započeli u 13h. Zvizdan samo takav, a do vrha je nekih 5-6km. Makadam počinje točno iznad tunela i autom se zapravo može doći do gore. Mi s kampicom nismo htjeli riskirati jer nismo znali kako put izgleda. Ni sada vam ne mogu opisati osjećaj sreće koji me obuzeo kada sam došla do Tulovih greda! Uzbrdice i ja se baš ne volimo – ni autom ni biciklom, ni pješke. Ipak, eto mene gore. Svaka kap znoja, vrijedi ko suho zlato.

Odmor uz Zrmanju
Odmor uz Zrmanju

Nakon što smo se dobro oznojili i izmorili, taman je bilo vrijeme za odmor. Oboje volimo Zrmanju pa smo iskoristili priliku da se osvježimo u zelenoj ljepotici. Pravac Obrovac. Ubili oko, nije nam se žurilo.
Iduću cilj je bio pokušati doći u Rudopolje gdje se nalazi najduži zip line u Europi i pokušati se spustiti istim. Našim tempom i nama neizostavnom kavom u Borju, ovaj dan to nije bilo izvedivo. Ipak, nastavili smo vožnju i oko pola osam stigli na novu lokaciju gdje smo dočekali jutro.

Rudopolje
Rudopolje

8. dan: Rudopolje – Slunj – Zagreb (15:30h)

Nakon svih dogodovština tijekom naše sedmodnevne kamperske avanture, zip line je jedna od najluđih. I to je bilo na listi. Letak za ‘Pazi, medo’ zip line došao nam je u ruke još dok smo bili u dolini Gacke te nas je otada kopkalo kako bi bio pravi gušt isti isprobati. I što da vam kažem – bili smo prvi na žici to jutro. Garmin je zabilježio 34 s/km što je 120km/h! Teško sam se odrekla ovog rekorda.

Zip je dugačak 1,7 km i spust traje manje od 2 minute. U kućici, gdje se nalazi i ured, pripremaju vas za spust, stave na vas potrebnu opremu, kacigu, naočale, a onda vas autom odvezu na susjedno brdo gdje je start. Tijekom spusta ležite u opremi poput supermena. Osjećala sam se kao da sam u igrici, ali bez mogućnosti da zaobiđem prepreke. Spuštajući se kroz šumu crnogorice, prolazilo mi je kroz glavu – hoću li biti te (ne)sreće da zakačim drvo. A onda se odjednom ispred vas otvara dolina i poput ptice jurite preko livada. I kako je bilo? Bilo je super i jedva čekam da ponovim i da kroz dvije godine probam dužu varijantu. Navodno bi zip trebao biti dug ukupno 3km. (Već sada je najduži zip line u Europi.)

  

…što smo bliže Zagrebu to smo nestrpljiviji i umorniji. Ni ćevapi u Slunju nisu bili od pomoći jer nam se poslije njih samo spavalo, a više nismo imali vremena za opuštanje. Zagreb nas zove!

Naše putovanje je bilo više nego spontano. Prepustili smo se osjećajima i radili ono što nam je u tom trenutku najviše vibriralo. Upoznali smo neke nove ljude, na različitim i najneobičnijim mjestima, saznali smo mnoštvo toga o Lici, medvjede nismo vidjeli, ali smo zato uživali u rijekama i moru. Biciklirali smo bez prethodnih treninga, po ravnom i uzbrdo po najvećoj sunčini, ali i s najvećim osmijehom na licu.

Pogled s Kubusa
Pogled s Kubusa

Što dodati? Kamper je zakon! Daje vam mogućnost da svaki dan budete negdje bez da se zadržavate u smještaju (ako niste na totalnom odmoru). Dodat ću da je kampiranje zabranjeno izvan kamping mjesta, doduše nitko vam ne može zabraniti da se negdje zaustavite (kao i bilo koje drugo vozilo). Vodu uvijek negdje možete napuniti, ali svakako pazite da otpad ispuštate na za to primjerena mjesta (iliti kanalizaciju).

Volite li putovati kamperom? Morat ćete probati da nađete odgovor na ovo pitanje…

Za najam kampera, bacite pogled na stranice Lotos Hymer za najam kampera.

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedintumblrmail


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *