Putešestvije kroz Rumunjsku i Bugarsku (5. dio)

Putešestvije kroz Rumunjsku i Bugarsku (5. dio)

24.7. Shipka i Balkan planina

11751743_989004407788469_4949987456457923025_nOstavili smo more i krenuli u unutrašnjost Bugarske, prema planinama. U samom podnožju Stare planine ili Balkan planine nalazi se malo mjesto Shipka. Totalno je uspavano i nikakvo, ali ima par zanimljivosti oko njega.

Prvo u Shipki se nalazi crkva spomenik s početka XX. stoljeća koja je napravljena u spomen na pale junake u Rusko-turskom ratu (1877.-1878.) u kojem su se borili ruski vojnici i bugarski dobrovoljci. Oni su se borili na planini iznad sela na prijevoju Shipka i njih 7000 je pobijedilo 27.000 Turaka. Pa su onda napravili crkvu i spomenik na prijevoju. Crkva je prekrasna i ima 17 zvona.

11218061_989004567788453_1292263519600803980_nNo jedan drugi spomenik zapravo dominira planinom. Vidi se s ceste, vidi se i sa Shipke. Izgleda kao svemirski brod. Veleban je i zapušten. To je spomenik na brdu Buzludzha. Zove se jednako. Nalazi se na visini od 1441 metar i napravljen je u spomen osnutka Socijalističke stranke Bugarske (1891.) , a otvorena je 1981. Danas je u zbilja jadnom stanju. Iznutra su po zidovima bili prekrasni mozaici. Šteta što je ne obnove i otvore za javnost, jer pogled s nje bi bio fantastičan. Prekrasan je i sad, ali odozgora… Mogli bi Bugari derati silnu lovu da je tamo vidikovac i restoran.

11755284_989004621121781_1440402719443420501_n

Na samom prijevoju Shipka nalazi se spomenik u sjećanje na one u čiju čast je sagrađena crkva u dolini. Dobro je održavan, ali nije ni približno tako dojmljiv kao Buzludzha koja se vidi i sa Shipke, koja je nešto niže brdo, 1190 metara.

Ostavili smo spomenike prošlosti i spustili se s druge strane Stare planine u Veliko Târnovo, mjesto gdje su stolovali bugarski carevi.

25.7. Sofija

U Sofiju smo stigli dosta kasno jer smo se smucali po raznim mansatirima, od kojih su neki bili lijepi, neki malo manje lijepi, a neki bezvezni. Ali, pustimo manastire, pričamo o Sofiji.

Ima 1,2 milijuna stanovnika. Na prvi pogled, kad smo dolazili je bila nekako hladna, rezervirana. Za razliku od Bukurešta koji je odmah osvajao. Kao što sam rekla on je sav pre… Prebučan, previše ljudi, ali možeš naći i kafiće, dućane koji rade cijelu noć, restorane, fast food u bilo koje doba…

Ali Sofija! Pust grad, slabo osvjetljen, prazan ni auta ni ljudi. Malo se makneš od glavnog bulevara mrkli mrak i lagana neugoda, nema nikoga. Ni pasa. Centar grada pustiji u pola 11 navečer nego Zagreb u 2 ujutro. Nemaš gdje što pojest, ništa ne radi, nema kafića, ničega.

11760169_989493417739568_7264017790055651322_n

Jučer smo bili u Velikom Tarnovu. Ima 75.000 stanovnika, u glavnom parku dernek, smotra folklora, toči se pivo, jede, pleše. Možeš u ponoć sjediti u kafiću, lizat sladoled… U Sofiji nema ničega. Mislim, ipak se nije milijun ljudi preselilo na more, jer tamo smo bili i nije baš takva gužva.

Čudan grad, zatvoren, preplašen, a najčudnije od svega prazan. Još smo sutra tu, dat ćemo joj drugu šansu.

26.7. Planina Rila.

Središte drevne Trakije. Rodna planina Spartaka, najpoznatijeg tračanskog ratnika i Orfeja, suna tračanskog kralja Eagra i muze Kaliope. Planina koja na tračanskom nosi ime “Vodena planina” ili “well-watered mountain”. Najviši vrh je Musala (2.925 m). Na Rili ima puno glečerskih jezera, izvora rijeka i termalnih izvora.

Duboko u planini u kanjonu rijeke Rile smjestio se manastir Rila. Nalazi se na 1.147 metara nadmorske visine i okružen je planinama. S manastirima nisi nikad na čisto. Kažu predivan, ispadne bez veze. Piše bezvezan ispadne prekrasan ili poseban.

11813317_989915541030689_2798882704345396294_n

Za Rilu kažu da je najljepši bugarski manastir. Očekivali smo svašta. Ispalo je da je zaista najljepši. Osnovao ga je Sveti Ivan Rilski Čudotvorac 927. godine. Nije pisalo koja je čuda stvarao, ali kako to biva s pustinjacima relativno kasno je osjetio zov prirode i boga i nakon što je sedam godina živio u spilji, malo mu je dosadilo pa je osnovao manastir.

Svojevremeno je manastir bio veliko feudalno središte i bili su zbilja bogati. Negdje 1833. godine izbio je požar u kojem su stradale sve stambene prostorije u zidinama oko crkve pa je taj cijeli dio rekonstruiran. Ali ono što je zbilja posebno je crkva. Velika je. Oslikana je i izvana i iznutra. Freske je slikao najpoznatiji bugarski majstor fresaka Zahari Zograf. Smiju se slikati samo one izvana, ali i te su predivne. Ima ih strašnih, svetih, gotovo crnohumornih. I svaka priča neku priču.

11781659_989915774363999_6354072664676580973_n

Sveti Ivan Rilski je i nakon smrti malo putovao, pa su jedno vrijeme njegove kosti bile u Velikom Tarnovu, a onda su ih vratili u Rilu. Nismo ih vidjeli. A možda i nisu za pokazivanje. Čovjek je umro 946. godine. Puno je to vremena. Sve u svemu manastir je prekrasan.

Onda smo se opet malko muvali po Sofiji. Čudna je ta Sofija. Negdje potpuno prazna, a onda opet neki kvart s puno lijepih kafića, malih šopova i čak smo vidjeli jednu slastičarnicu. U Starbucksu ti napišu ime ćirilicom, pa ti pogađaj. Na kraju je ipak Sofija popustila i pokazala nam malo svojih čari iako sramežljivo i samo tu i tamo. Oprostit ću joj i nadam se da će sljedeći put pokazati još malo više.

27.7. Dan zadnji…

I tako, stigli smo doma. Prošli smo ukupno 3.933 km. U Srbiju smo ušli preko Bajakova 14. srpnja, a u Hrvatsku ponovno ušli danas, 27. srpnja.

Zaboravili smo da su Rumunjska i Bugarska u drugoj vremenskoj zoni, pa smo u Hunedoari bili bijesni na službenike mjenjačnica koji su zatvorili svoje dućane pola sata prerano, a rade do 20 sati, a zapravo je bilo 20:30h. Vidjeli smo prave i lažne Drakuline dvorce i utvrđene crkve, ali ni jednog vampira. Rumunji su pomalo mrzovoljni domaćini, ali otvoreni prema svijetu i zapravo veseli, kao da su se probudili iz dugog sna i sad se raduju.

11228034_990333987655511_2970234538244772454_n

Bugari su distancirani i zatvoreni, pomalo hladni. I dok su Rumunji odlučili svoju golemu zgradurinu (Zgradu parlamenta) usred glavnog grada unovčiti, pa skupo naplaćuju razgledavanje ogromnih praznih mramornih prostorija, Bugari su pustili da njihova daleko upečatljivija zgrada na vrhu Buzludzha propada i trune, a mogla bi biti dobro unovčeno svjetsko čudo.

Dva glavna grada, tolike suprotnosti. Dok je Bukurešt vedar i veseo grad koji te zove i želi da budeš dio njega i da ga istražuješ, Sofija je zatvorena i nevoljka, ne voli svoje goste i ne želi da oni ostaju dulje. Potpuno joj odgovara da i dalje bude tranzit prema Crnom moru ili skijalištima na Rili.

Rumunji su neobičan narod. Ima u njima raznih naroda, pregazili su ih i Turci i Njemci i Mađari, i Rusi, ali svi oni ili ostaju ili odlaze, a Rumunji dalje po svom. Nitko nije baš ostavio previdljivog traga. Na Rumunje se jednostavno ništa ne lijepi, kao i na Rome, oni su svoji i uvijek ostaju takvi. I baš su zbog toga izvanredni.

U Rumunjskoj smo popili zavidnu količinu piva, dok smo se u Bugarskoj najeli sira preko glave. Bugari su poprimili dosta od svojih osvajača. Ponosni su na svoje tračanske kraljeve i borce protiv Turaka, vole keš i ne vole kreditne kartice, i imaju valjda 50 vrsta kiselog mlijeka. Sve u svemu i jedni i drugi su izvanredni i zanimljivi na svoj način.

Nismo vidjeli sjevernu Rumunjsku, ali smo zato četiri dana doslovce jahali na valovima Crnog mora. Nismo vidjeli ni južnu Bugarsku i njene planine, ali smo vidjeli Dolinu ruža, bez ruža u cvatu i kilometre i kilometre polja suncokreta. Neke smo stvari ostavili za neki drugi put. Tako to mora biti, da se možemo opet vratiti.

Ovdje prestaje moj mali putopis. Nadam se da ste se zabavili i da sam vam uspjela prenijeti neke svoje impresije i doživljaje. Hvala svima koji ste pratili moje priče, to mi je uvijek veliko veselje. Volim pričati priče, a priče se oduvijek pričaju na glas, pa me veseli kad vidim da ih volite slušati.

Cijelu ovu lijepu pustolovinu osmislio je i odvozio Dobriša, u pozadini su uvijek bila dva, začudo ne previše mrzovoljna tinejdžera Tin i Roko, a sve je zapisala i od gladnih usta otimala hranu da ju može poslikati, namćorasto gunđalo, Nataša. Puno vas pozdravljam i volim do neke nove priče…

11059942_984571471565096_3761812173066306150_n

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedintumblrmail


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *