Putešestvije kroz Rumunjsku i Bugarsku (4. dio)

Putešestvije kroz Rumunjsku i Bugarsku (4. dio)

19.7. Bugarska, početak. – Varna

Ulazak preko Dunava i onda po kipućoj ravnoj tavi na 32, 33 stupnja do mora. Crno more u Varna. Varna, sladak turistički grad. More? Voda, ko vodaČudno more bez mirisa, slabo slano, pješčano, prljavo. Plaža u Varni dugačka, ali došli smo navečer, pa je bilo prazno. Prvo kupanje i istraživanje grada. Varna je zanimljiv grad s Ljetnim muzičkim festivalom koji se održava od 1926. Puno ljudi, puno turista, ali sve domaći, Bugari. Oko Varne ima prekrasnih plaža, bit će malo kupanja…

11140026_985267588162151_5191316384565415010_n

I da, ti psi… Ima ih po cijeloj Rumunjskoj. Prvi šok mi je bio u Hunedoari. Posvuda su. Puno ih je. Neki imaju markice na ušima, ali jasno je da su ulični, divlji psi. U Hunedoari su bili neugodni i noću, zavijali su, tukli se. Nije ni čudo da je siroti Jonatan Harker mislio da mu vuci zavijaju. U svim vodičima upozorenje za Bukurešt. U Bukureštu su napadali ljude. Ali tamo nismo vidjeli ni jednog. Zaista ni jednog. A onda u Varni opet ti psi. Nečujni, spori, uporni i ima ih posvuda. Bojim se tih pasa i nije mi ugodno uz njih. No, u Varni ima i jako puno uličnih mačaka.

11039104_985278374827739_2961298136638567769_n

20.7. Crno more – Varna

Nemreš pobjeć od tog Drakule, pa baš i da hoćeš! Baš je iz Varne grof Drakula krenuo put Engleske u potrazi za Minom Harker. Negdje u to vrijeme ovaj dio bugarske obale Crnog mora bio je Rumunjski.

Crno more. Valovito je. Ili je barem danas bilo. Zlatni pijesci. Ogroman kompleks hotela i pješčana plaža duga 18 km. Zlatni pyasâtsi zove se plaža od davnina, jer je pijesak te plaže žute boje i zaista je drugačiji od onog u samoj Varni.

11698640_986662528022657_9186628911103890794_n

Kupala sam se. Malo. Voda je puna morskih trava i sve smrdi po ribarnici. Ali je topla. Nije ni približno tak vruće kao kod nas na moru i s mora stalno piri neki vjetar tako da je fino i ugodno. Ugodno, meni na moru! Mislim da sam već rekla da je to Crno more čudno!

11760151_986662788022631_3473744186544242899_n

21.7. Varna, Albena

Još uvijek smo u Varni i motamo se po lokalnim turističkim naseljima, ili kak bi rekli holiday resortima. Danas smo bili u Albeni.

Albena je najveći resort napravljen baš za turiste. Prije je to bio komad puste zemlje. Izgrađen je 1969. i moram priznati, ali ja izgledam bolje. Puno hotela, parkova, ulica, igrališta, ali sve je vidljivo zapušteno. Hoteli su daleko od punih, restorani poluprazni. Zapravo šteta.

Ono što je u Albeni zanimljivo je plaža. Oko 5 km plaže, ali za razliku od Zlatnih pjesaka, ovdje je plaža široka i ravna. More?! E, more. Mislim da sam već rekla da je Crno more čudno. Svi vodiči kažu da je u Albeni more mirno, kristalno čisto i toplo! Dakle, danas je bilo samo toplo. Toplo znači oko 25 stupnjeva.

11252348_985976498091260_8370872985143453083_n

Vani pržina, ali stalno puše s mora pa se ne osjeti. Opet je bilo jako valovito, što za bugarske čuvare plaže znači crvena zastava i bjesomučno fučkanje kroz zviždaljku, ako se samo malo odmaknete previše. Osim toga more je bilo puno algi. Kad ste u vodi osjećaj je kao da ste u toploj juhi punoj zelenja. To se zelenje zavlači u gaće, grudnjak, ostaje u kosi, obrvama, bradi… Jednom riječi koma! Ali meni ludoj kakva jesam to je bilo super. Bacaš se u valove, more je topla prahistorijska juha, a ja sam se nakupala kak se nisam proteklih 10 godina. Obožavam Crno more!

22.7.  Malo o hrani. Može?

U Rumunjskoj smo se malo napatili. Ne, u smislu da nismo imali kaj jesti, već da je bila prava umjetnost naći lokalnu hranu. Mislim, ima je, ali u restoranima. A prosječni Rumunji baš ne idu u restorane.

Fast food je u Rumunjskoj pizza. I samo pizza. Nema doner-kebab, nema obični hamburger. KFC ili MacDonalds u velikim gradovima se ne broji. Vole obično pecivo s rastopljenim sirom, palačinke, tu i tamo i lisnato tijesto pečeno i narezano. Kolača imaju malo uglavnom internacionalnih i jako su skupi.

Ipak, uspjeli smo naći nešto lokalne klope i probali smo juhu/čorbu od tripica. Nije ni slično našim špek-filekima. Bljedunjava juha s jogurtom i krupno narezanim bijelim filekima uz koju se dobije vrhnje i veliki svježi ljuti feferon. Fino je, s obzirom da ja fileke jedem samo kad nema ništ drugo.

hrana

No, Bugari su sasvim druga priča. Hrane za nabrzaka ima posvuda. Od pekara pred kojima siđeš s uma od muke, jer je sve fino, do kebaba i raznih drugih delicija. Posebno me oduševio tarator. Što nije isto što i makedonski taratur. Taratur je salata. Tarator je juha. Od krastavaca, s jogurtom i češnjakom i koprom. Hladna. Prefina!

Koliko me oduševio tarator, toliko me zgrozila boza. Boza je piće. Karamelaste je boje i to je zapravo fermentirana mljevena kuruza i proso. Strašno. Smrfi na tri dana stare neoprane mokre trkače čarape, a ima i jednak okus. Nisam pila ništa strašnije. Boza se uvijek pije uz banitzu. Banitza je pita od vučenog tijesta sa sirom i dolazi u više varijanti. Rolana, ravna, kao ružica…

I da, za burek naciste: kad u Bugarskoj naručiš burek dobiješ onaj sa sirom. Uvijek. Imaju i gevrek. Ali on nije isto što i gevrek u Makedoniji. Tu je gevrek pleteni i sladak i mekan i sličan našem mliječnim dizanom tijestu.

Malo smo se smucali i po placu u Varni. Nebesa, raspametila sam se. Potpuno! Još me nešto oduševilo. Imaju, naravno kuhani kukuruz. U klipu. Ali imaju kukuruz u šalici. Vrući, slani, s raznim dodacima, ali najbolji je slani i s parmezanom. Njam. Još nismo jeli ribe iako smo na moru. To ćemo sutra kad iz Varne idemo u Nesebar, Dubrovnik Crnog mora. I da, je li netko za McDonalds i kolu?

kokakola

23.7. Nesebar.

Dragulj u kruni crnomorske i bugarske obale. S obzirom da je Nesebar zapravo otok, valjda jedini u Crnom moru nije ni čudno. Doduše bio je otok, pa su nasipali nasip i spojili ga s obalom.

Sladak je to gradić. Ima puno crkava, ali su uglavnom ruševine. Ima bezbroj restorana, kafića, šopova, i opet restorana. I sve je puno Rusa. Ipak ima nekog šarma u svoj toj gužvi i muvingu. Kao što sam obećala, za kraj crnomorskog dijela naše avanture jeli smo morsku hranu.

nesebar

Crnomorske dagnje. Samo otvorene u vlastitom soku s koprom i limunom. Svjetlije su i malo manje aromatične, naravno manje slane. Fine. I riba pečena na crijepu. Jel pečena na crijepu ne znam, ali poslužena je pečena na kuhanom krumpiru s umakom od paradajza i luka i paprike, a sve posluženo u glinenoj posudi. Zanimljivo jelo koje je meni bilo baš ok, iako ja ne volim ribu. Volim rakove i školjke, ali ne i ribu. To je kraj našeg morskog dijela puta. Idemo u planine.

hrana dagnje

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedintumblrmail


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *