Putešestvije kroz Rumunjsku i Bugarsku (2. dio)

Putešestvije kroz Rumunjsku i Bugarsku (2. dio)

Prvi dio putopisa kroz Rumunjsku i Bugarsku pročitajte na linku 1. dio – Rumunjska

16.7. Rumunjska – dan treći. Valjda!?

Poslastica. Rodni grad grofa Drakule! E, ludnica. Trebala bi biti.

11215168_983851218303788_127405150897163372_nSighisoara ili na njemačkom Schässburg, relativno je veliki grad, ali ono što je u njemu zanimljivo je zapravo Citadela. Nešto kao naš Gornji grad, samo izdvojenije i opasano zidinama. Bitno u Sighisoari je rodna kuća Vlada Tepeša. To je danas restoran i zapravo je potpuno iznutra drugačije nego što je bilo u Tepešovo vrijeme. Imaju i “rodnu sobu grofa Drakule”, ali ulaz naplaćuju 5 leia, oko 9 kn, a za toliko se može ponegdje dobiti pivo, pa nismo išli. Restoran je tak, dosta skup.

11755411_983851418303768_2832499828087706139_n

Nakon Sighisoare opet jedna utvrđena crkva, ali ovaj put zbilja lijepa i vrijedna obilaska. Pogled s vrha tornja je prekrasan, ali se do vrha prolazi zbilj uskim i mračnim stubama. Tipični saksonaki krevet je fora, jedino ne znam kak su malo veći ljudi stali u tu ladicu.

10985910_983851581637085_7375776991332326144_n

Poslije smo popili sok i kavu u tipičnom rumunjskom kafiću, što će reći u nečijem dvorištu. Kava, turska, a sok, domaća bazga s mineralnom na mjehuriće. Utvrđena crkva je u selu Viscri.

viscra crkva

Nakon Viscrija ostavljamo Saxson land i idemo put Brasova i ulazimo u dolinu rijeke Prahova (Prachova land). Brasov se nalazi u podnožju Transilvanijskih alpa, a naše odredište je ljetna rezidencija kralja Carola I. Dvorac Peles i do njega zamak Pelisor su prekrasni. Još su uvijek dobro očuvani i imaju sav namještaj jer je Ceausescu koristio taj dvorac za svoje potrebe i tamo pozivao razne svjetske državnike. Obilazak dvorca podijeljen je na dva dijela: prvi kat i drugi kat, a unutra se ne smije slikati. Velikodušno su dozvolili slikanje izvana.

peles dvorac

I na kraju Brasov. Veliki grad, moderan koliko to u Rumunjskoj može biti. Imaju prekrasnu crkvu u samom centru koja se zove Crna crkva. Sad više nije crna, ali navodno je bila nakon požara koji je harao gradom 1689. Naravno da smo zakasnili i da više nismo mogli unutra, ali i izvana je ogromna. Najveća gotička crkva između Beča i Istanbula. Sa strane ulaznih vrata su na kamenom zidu duboke urezotine. Priča kaže da su to ogrebotine jer su tu vojnici oštrili svoje mačeve. Druga priča kaže da je to glupost i da su to tragovi koje su ostavili mesari oštreći svoje noževe. E sad si ti misli.

brasov

Tri dana Rumunjske i ništ još od vampira. Možda sutra!

17.7. Rumunjska, dan četvrti? Valjda je četvrti.

Dakle, Drakula moj Drakula! Sve si uspio spetljati, pa nek sad ja raspetljavam! Em, kaj Drakula upće nije bio Rumunj, nego Mađar. Em što je zapravo bio princ Wallachije, iako se rodio u Transilvaniji. Em, dvorac! Majketigaspalim, koja zavrzlama.

Najpoznatiji Drakulin dvorac uopće nije ni Drakulin niti od Vladeka Tepeša. Dvorac Bran je prekrasan, ali nema veze s Drakulom niti s vampirima, iako se na vašaru oko dvorca prodaje sve s krvoločnim vampirom. Bran je prekrasan, ali nije nimalo jeziv, jer teško je biti jeziv kad u njemu žive ljudi. Dugo je Bran bio dom rumnjske kraljice Marije.

Bran Castle – Photo: www.bran-castle.com

 

Ok, Bran nije Drakulin dvorac? A koji onda je? Kažu da je Poienari. Poienari je u Wallachiji. Na samom početku jedne od najljepših cesti u Europi. Transfagarasan. Prekrasna cesta. O njoj kasnije. Dakle da bi se iz Transilvanije prešli u Wallachiju i obrnuto morate proći uz zamak Poienari. To su sad samo ruševine. Ima priča. Vlad Tepeš je bio vlasnik zamka i dogradio je njegov dio ili većinu, nebitnoo. Iz zamka mogao je vidjeti tko mu dolazi iz Transilvanije i iz Wallachije. Navodno su Turci koje je zarobio izgradili zamak. E sad, 1462. Turci su napali zamak, a mještani sela Arefua, podno zamka, pomogli su Vladeku i on je pobjegao. U dvorcu je ostavio ženu, koja je bila uvjerena da se neće spasiti, pa se bacila s tornja. Zbilja… Iako je zamak ruševina, vrijedi se popeti na njega. Uz 1480 stuba. Da, da 1480, koje nisu ništ prema onih 500 Horvatovih od nedjelje (Sljemenski maraton).

Poenari Castle – Photo: www.touristinromania.net

 

Dakle, Poienari bu trebao biti Vladekov dvorac. A gdje je u svemu tome siroti Jhonatan Harker i grof Drakula? A joj, na sasvim krivom mjestu 100 i nešto sitno km daleko u Sjevernoj Transilvaniji u mjestu Bistrita, no tamo nismo išli ovaj put. I na kraju kad se doda još i to da je Vlad Tepeš imao prste u izgradnji Bukurešta ispada da se zbilja porazbacao po pola Rumunjske. Mi, zapadnjaci, Vlada Tepeša iliti grofa Drakulu znamo kao okrutnog, glavosjeka i nabijača (na kolac) i kao neumrlog vampira koji voli djevice (bit će da zato nisam srela ni vampira ni Vladeka J ), a Rumunji ga vide kao hrabrog i sposobnog ratnika, nešto kao našeg Robina Hooda! Dakle, ništ od vampira samo puno prekrasnih dvoraca i put kroz najljepšu cestu koju sam do sad vidjela. Transfagarasan. Priča slijedi…

Transfagarasan
Transfagarasan

 

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedintumblrmail


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *