Prvi dan proljeća i iranska Nova godina

Prvi dan proljeća i iranska Nova godina

Kada se dužina trajanja dana izjednači s trajanjem noći znamo da smo dočekali prvi dan proljeća – 21. ožujka. Upravo je ravnodnevnica trenutak koji je čovjek još prije nekoliko tisuća godina prepoznao kao značajan, priroda se budi, dani postaju sve duži i kao da se stvara novi život, novi dan, započinje novi životni ciklus.

Nekada smo bili puno više povezani s prirodom pa su dani poput prvog dana proljeća bili od puno većeg značaja nego danas. Ipak, drevni običaji, kulturno naslijeđe i danas neki narodi obilježavaju prvi dan proljeća na svoj način. Kelti su primjerice slavili prvi dan proljeća kao uskrsnuće Sunca, u starom Rimu to je bio početak nove godine, u Stonehengeu u Velikoj Britaniji građevina je bila dizajnirana tako da u zoru prvog dana proljeća Sunce sja točno iznad menhira. U Babilonu je 2500. g. pr. Kr. zabilježena svečanost zagmug te je priređivana na početku proljeća u čast božanstva Marduka. I dan danas u Iranu se na prvi dan proljeća slavi Noruz – iranska Nova godina.

Noruz – Iranska Nova godina

Novi dan – što u prijevodu i znači noruz (nowruz) u Iranu se obilježava 21. ožujka (prvi dan mjeseca farvardina), a slavi se prema kalendaru koji se smatra jednim od najstarijih i najtočnijih na svijetu. Od 2010. godine Noruz je priznat kao međunarodni dan te se nalazi na UNESCO listi nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Iranski praznik Noruz korijene vuče od prije najmanje 4000. godina.

Mnogo je legendi o postanku noruza, ali većina ih se dovodi u vezu s Džemišidom, perzijskim mitskim vladarem. Prema jednoj od predaja u Iranu dugo nije padala kiša i suša je stvarala sve veće probleme narodu. Onoga trenutka kada je Džemišid došao na vlast, kiša je počela padati, a narod je to vidio kao dobar znak te su početak vladavine novog kralja nazvali „novi dan“.  Iranska Nova godina slavila se u svim religijskim oblicima koji su se pojavljivali u Iranu pa su se mnogi običaji zadržali i dan danas.

iran

Zanimljivo je kako su vjernici različitih religija, mnoga značajna događanja pripisali upravo ovome danu. Tako se prema predaji vjeruje da je na taj dan stvoren Adam, da je Zaratustra odabran za vjerovjesnika, da jeNoina lađa na taj dan  pristala na planinu nakon potopa, da je Mojsije izbavio Židove iz ropstva, da je Abraham razbio kipove u Ka`bi, da se na taj dan arkanđeo Gabrijel ukazao proroku Muhamedu i da će se na taj dan imam Mahdi pojaviti na kraju vremena…

U tjednima prije Nove godine Iranci započinju s generalnim čišćenjem svojih domova (proljetno čišćenje), kupuju novu odjeću, kupuju hranu i poslastice te se pripremaju za ovaj veliki dan. Isto tako Iranci sade pšenicu, ječam, leću ili kukuruz, kako bi na novogodišnji stol mogli staviti malo zelenila. Prema običaju ta se pšenica 13. dana nove godine odnosi u prirodu te spušta u potoke i rijeke.

O tradiciji i važnosti proslavljanja noruza govori i povijesna činjenica kako su kraljevi iz dinastije Ahamenida (6. st. pr. Kr.) noruz proslavljali na dvoru u Perzepolisu. Pisani dokumenti  pokazuju kako je kralj tih dana primao delegacije raznih naroda iz carstva, oblačio je svečanu odjeću te primao poklone, dok se slavlje održavalo apadani Perzepolisa. Najznačajnija novogodišnja tradicija koja se zadržala do današnjih dana uz poštivanje vatre, bio je obred sađenja pšenice u plitkom posuđu.

Novogodišnji stol

Ukrašavanje stola i priprema određene vrste hrane, kao i one koja nosi određenu simboliku, važan je dio proslave Nove godine u Iranu. Tijekom posljednje noći Iranci jedu rižu s povrćem i ribom te se postavlja novogodišnja trpeza „haft sin“ ili „sedam s“. Ona se postavlja sat vremena prije dolaska Nove godine i tako ostaje postavljena dvanaest dana.

Zašto „sedam s“? Zato što se na stol postavlja sedam stvari određene simbolike čiji naziv započinje slovom s, a sve se postavlja u čast sedam anđela pomagača Ahura Mazde. To su:

–          sabze ili novogodišnje zelenilo kao simbol plodnosti i sreće
–          sib ili jabuka kao simbol života
–          samanu (vrsta halve od kuhanog proklijalog zrnja žita) kao simbol rasta vegetacije i prijekopotrebnog kruha koji svaki dan dobivamo od Boga
–          sir ili bijeli luk kao simbol zdravlja
–          serke ili ocat kao simbol sreće
–          sended (vrsta iranskog voća) kao zaštita od nesreće i uboda otrovnih životinja
–          somak (začin koji se dobiva mljevenjem suhih listova istoimene biljke).

Sedam se u Iranu smatra svetim brojem.

Svi predmeti koji će se naći na novogodišnjem stolu simboliziraju božje darivanje i milost. Uz navedenih „sedam s“ na stolu će se uvijek naći i:

–         sveta knjiga Kur`an
–          Ogledalo kao simbol pravde, jasnoće i istine
–          Voda kao simbol čistoće
–          riba kao čista i dozvoljena hrana
–          svijeća za dug živo
–          med za zdravlje i krepkost uma
–          kruh i metalni novac za obilje i bogatstvo
–          obojeno jaje
–          zelenilo kao simbol plodnosti i sreće.

Kada nastupi Nova godina, obojeno jaje zavrti se na ogledalu kako bi se dočaralo kruženje Zemlje i protok godine.

Darivanje i druženje

Poseban dio proslave Nove godine svakako je obilazak rodbine i prijatelja, ali i drugih članova društva – primjerice obilazak bolesnika u bolnicama, vjerskih velikodostojnika i učenih ljudi. Tada se daruju i sluge i siromašni.

Običaj je da se djeci daje klon Hadži Firuza, ali i novac. Hadži Firuza mogli bismo usporediti s Djedom Mrazom u zapadnim zemljama te on ovdje ima ulogu vijesnika Nove godine. Hadži Firuz je zapravo lik koji utjelovljuje osoba koja nekoliko dana prije Nove godine oblaći na sebe smiješnu crvenu ili šarenu odjeću i visoku kapu, zagaravi vidljive dijelove tijela te potom obilazi ulice uz svirku i pjevanje.

Nova godina proslavlja se i uz vatromet, paljenje i preskakanje vatre i neke druge običaje. Od početka nove godine započinju međusobna čestitanja te se u narednih 12 dana ne obavljaju nikakvi poslovi, već se slavi i veseli.

Svo ovo slavlje traje do 13. dana – Sizdah Bedar kada Iranci odlaze u prirodu gdje se zabavljaju, obitelji ručaju zajedno na travi te novogodišnje zelenilo bacaju u rijeku ili potok. Na ovaj dan nastoje se obnoviti odnosi s prijateljima i susjedima, nastoje se smanjiti razlike između bogatih i siromašnih, svi jedu istu hranu, oblače novu odjeću, prestaju svi poslovi te se izbjegavaju svađe i konflikti.

Bez obzira kada slavimo Novu godinu, prvi dan proljeća svakako je novi početak za prirodu i sav živi svijet u njoj.

Sretan vam prvi dan proljeća i sretan Noruz!

Nowruz celebration, Iran

Izvor informacija: Noruz, Iranski kulturni centar, Zagreb, 2011.

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedintumblrmail


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *