Počutim se kot čokomehurček!

Počutim se kot čokomehurček!

Nisam skrenula (ni lijevo ni desno), nisam zaboravila popiti onu plavu tableticu, a ni onu žutu poslije, to je sve samo dio doživljaja koje je u meni pobudio posjet Ljubljani izazvan ni manje ni više nego 29. Ljubljanskim maratonom.

Eh, sad će moji vjerni čitatelji ne-trkači reći “Opet, ova o trčanju!” Da, dragi moj, i trčanje otvara nove mogućnosti, stvara nova prijateljstva i razlog je za nova putovanja u kojima uživam, a to je poanta cijele priče. UŽIVATI u svemu što radite. Ne biste vjerovali i ja sam uživala trčeći po drugi put u svega dva tjedna polumaratonsku utrku. Kako je bilo? Jednom riječi – SPEKTAKL. Moram priznati kako bi se Zagreb trebao posramiti jer ovo što su naši susjedi Slovenci napravili, e to je za pamćenje. Evo, još se ježim od same pomisli ne nedjeljnu trku!

29. Ljubljanski maraton

Iako je dužina polumaratona 21 i kusur km, zanimljivo je da je moj (ne)prijatelj Endomondo odlučio ovog puta izbrojati čak 23 km i dodijeliti mi izvrsna prolazna vremena. 🙂 Moram priznati da mi je bilo lakše trčati drugi put. Možda je iskustvo, možda je vrijeme, možda je bilo manje nervoze (jer ipak prvi se pamte) pa je sve nekako išlo jednostavnije, ugodnije, ali ni ovoga puta nije prošlo bez boli u istoj onoj tetivi zadnje lože kao i u Zagreb. Psmtr, morat ću to ili istrenirati ili jednostavno reći dosta cesti i držati se prašnjavog trekerskog puta, ma kako strm bio!

945992_10151922525114799_86578213_nOvaj maraton je poseban po nekoliko događaja. Osim što je valjda cijela Slovenija došla bodriti sve trkače, nisi mogao protrčati, a da ti netko nije dao potporu, pljeskao, vikao “Bravo” i još nekaj na slovenskom kaj nemreš sam tak razumijeti. (A rekla bi moja Slovenka Mateja kako mi Hrvati kompliciramo sa svojim jezikom 🙂 ) Tijekom cijele trase od tih 21 i kusur km pratilo nas je navijanje, pjevanje, čitavi orkestri, susjedi s klopom i cugom i fenomenalne okrijepe svakih 2,5 km. (Hej, Zagrebe, umrla sam razmišljajući o tekućini na Kvatriću!) Cijeli grad bio je zatvoren samo radi trkača i nitko se nije bunio. Bio je to njihov nacionalni događaj! (Hej, Zagrepčani, sjetite se kako ste kleli dok sam trčala kraj tramvaja!)

1391539_10202509237836744_2125670653_nNego, u Ljubljani su meni dragi ostvarivali svoje snove, rušili rekorde, lili suze radosnice… (Zanimljivo dok ovo pišem na telki rastura Rocky 4 i Burning Heart pa ga evo i stavljam na blog). Moja trek-kompićka Dee Dee otrčala je svoj prvi polumaraton i to uz pratnju vlastite zečice Elze koja joj je bila potpora cijelim putem!!! Ma, nema veće sreće jer je napokon došla do vrhunca 🙂 (Aplauz molim!)

Bilo je tu još nekih koji su skinuli junf i sigurna sam da će pamtiti Ljubljanu (bravo za Irenu i hvala joj što je trčala sa mnom. Bile smo jedna drugoj potpora cijelim putem i tako nam je bilo zaista lijepo i lagano za trčati. Opet kažem, možda ona ima drugu priču, ali vi odlučite kome ćete vjerovati).

1376591_774578992559699_1786046253_nMoram pohvaliti i Ivicu koji osvojio janjca jer je istrčao polumaraton i to samo sekundu ispod vremena u koje se kladio (da ne vjeruješ!), a trčao je i u Zagrebu! Skidam kapu i ostatku ekipe na začelju koju je opet vjerno vodio Gulin i zapravo ne znam nikoga tko nije završio svoju utrku!? Bravo za Ivu i Helenu koje su se spustile ispod 1:50 h! Bravo za Zeku koji je istračao svoj PB!

E, a da ne zaboravim svog (mislim nije moj, al ga volim svojatati) kompića Gorana koji je i s pločicom u ramenu sa samo nekoliko treninga nakon ozljede razvalio polumaraton! E, Gorane, crni sine!

943718_10151906081357999_2068429127_nPravi spektakl odvijao se na maratonskoj trci od 42 i kusur kilometara. (Evo, ne mogu se skoncentrirati od Rockyja koji samo što nije ušao u ring nakon što je pretrčao sve potoke, ispilio sva drva, napravio milijun trbušnjaka i čiči izvukao sanjke iz snijega…) Tu su se rušile granice izdržljivosti. Preskromna Veronika istrčala je napokon svoj najbolji rezultat i spustila se ispod magične granice od 3 h. Tu su još bili i Silvano koji je prvi put trčao maraton, Marijana koja ima valjda crve v riti, Vjeran koji je postao 9gag atrkacija, a na linku možete vidjeti i zašto: VJERANOV TRIJUMFALNI ULAZAK U CILJ. Moram li dodati da je Vjeran nakon ovoga postao prava internetska senzacija i predmet klupske zafrkanacije, a vjerojatno i šire?!

Uglavnom, taj dan bilo je suza. Nešto od boli, nešto od sreće, nešto zbog ljubavi, ali svi smo u konačnici bili “kot čokomehurčeki – polni veselja! 🙂 Eto, ako ste se pitali tko su sada ti čokomehurički, imate odgovor i na to pitanje.
A izlet u Ljubljanu?

Da se vratim pomalo na početak priče. Ovo je bio moj prvi posjet Ljubljani, i na stranu maratonski događaj, Ljubljana je zaista prekrasan grad. Ostala sam u čudu kako je samo slatka i pitoma, živahna i… mala. Ok, nije onak mala kako bi to Pervan sigurno slikovito opisao, ali sve vam je nadohvat ruke i svuda se možete prošetati. Kroz centar protječe rijeka Ljubljanica preko koje se proteže nekoliko mostova. Sami centar uz obalu nakrcan je kafićima i restoranima pa mjesta za izlazak ima na pretek.

Zamislite samo izlazak pred maraton kad sretnete pola kluba, pola Zagreba i još malo Hrvatske 🙂

ljubljanski maraton

Smještaj? Ako imate super frendicu kao ja svoju Mateju koja je ugostila mene i Costu, onda se ne brinete gdje ćete spavati i kako će vam biti jer sigurno će vam biti odlično. Vjerojatno da nije bilo nje, ne bi ni moj posjet Ljubljani ostao u tako divnom sjećanju prije svega jer nas je prošetala cijelim gradom i strpljivo sve objasnila. Matejči, you rule! Sljedeći put moram samo doći na pravi izlazak pa da vidimo kako to Ljubljana diše noću.

Cjenovno je prihvatljivo. Kava na špici je 1,7 euro, Cocta je 2,5 eura, pivo je oko 3 eura, kokteli su od 5 eura na više, pizza je od nekih 7 eura na više i tako redom. (Pizzu svakako probajte u pizzeriji Locus. Vjerujem da svi znaju za nju jer je bila puna cijelo vrijeme dok smo bili tamo. U trgovinama su cijene kao kod nas pa nije teško ni jesti u vlastitom aranžmanu, ukoliko vam je to želja.

ljubljanaTaksi je jeftin, ukoliko znate da je najjeftinija tarifa, ako ga pozovete telefonom i pritom zatražite Laguna taksi. Uglavnom jeftinije nego da ga zaustavljate na cesti ili na stajalištu.

Od suvenira ponijela sam doma dvije stvari. Posebno napravljenu medalju za otrčani Ljubljanski maraton. Autorsko djelo moje Mateje i ganz nove trekerice La Sportiva. Ima da bežim po slavonskim bregima već ovaj vikend (da i Slavonija ima brege, da ne vjeruješ!)

I što sad?

Razmišljam hoću li i kada ići na sljedeći polumaraton. Sada kada sam otrčala drugi, vjerujem da ni treći nije daleko jer nekako mi se čini da to i nije tako teško za otrčati. Samo dok nema one boli koju zaista ne možeš zanemariti. Ipak, čini se da asfalt čini svoje pa je potrebna i duža prilagodba. Ne, ovo mi nije zadnji polumaraton jer nakon svih boli, želim jedan otrčati onako s potpunim guštom bez da se hvatam za nogu, glavu, stup ili susjeda trkača. Znate onaj osjećaj kada vam ništa nije teško i kada se osjećate poput djeteta koje trči jer – može. Bez nekog drugog razloga. E, to je to!

 

Fotke: Ljubljanski maraton, Saša, Sandra, Darija…

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedintumblrmail


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *