Plitvička jezera – kako sam zavoljela park i što bih preporučila

Plitvička jezera – kako sam zavoljela park i što bih preporučila

Nacionalni park Plitvička jezera prirodni su fenomen kojim se Hrvatska diči i kojeg posjeti nekoliko tisuća turista dnevno. Jesu li zaista tako prekrasna? Jesu – zaista!

Nisam biolog, nisam znanstvenik, nisam ni turist, ali jesam ljubitelj prirode – pitome ili divlje, sasvim mi je svejedno. U posljednjih mjesec dana gotovo sam tri puta tjedno bila u Nacionalnom parku Plitvička jezera, a nakon brojnih jednodnevnih izleta, odlučila sam dio svoga godišnjeg odmora provesti upravo ovdje – istražujući park.

Prije svih ovih silnih izleta, bila sam već dva puta na Plitvicama. Sjećam se da je to bilo tamo negdje davno, u srednjoj školi – slikali smo se ispod Velikog slapa i to mi je jedino ostalo u sjećanju. Drugi put bilo je to kada smo odlučili doći na Plitvički maraton prije dvije-tri godine i tada smo u sklopu kotizacije dobili besplatnu ulaznicu za park. Tada smo, neznajući, obišli dio Gornjih jezera, uživali, neznajući, u Velikim prštavcima i brojnim kaskadama iznad jezera Kozjak. Danas sam nešto upućenija. Malo više. Osjećam se kao specijalist za obilazak Plitvica, iako sam svjesna da sam daleko od toga.

Sada, nakon desetke prehodanih kilometara pješačkih staza i mostića povrh sedrenih kaskada ovog prirodnog raja, osjećam se ovdje kao doma, u potpunosti svoja, u okružju u kojem moje biće diše punim plućima.

National Plitvice Lakes - The Big Waterfall
Nacionalni park Plitvička jezera – Veliki slap

Kako sam završila na Plitvicama?

Oduvijek sam željela biti pratitelj i vodič na putovanjima i znala sam da želim voditi one destinacije koje mi se sviđaju pa čak i pod cijenu odbijanja posla. Ne iz razloga, meni se to ne da, već iz razloga što svojim putnicima želim pružiti doživljaj destinacije u kojoj i sama uživam. Ljudi osjete kada ste predani i kad znate o čemu pričate i pritom uživate. Mislim ako i vodič uživa, onda vam može prenijeti djelić tog osjećaja pa čak i onda kada vam destinacija „ne sjedne“. Ne mora nam se svima svidjeti sve, ali doživljaj je doživljaj. Ako ništa drugo, treba izvući najbolje i iz trenutka kada morate zaustaviti autobus kada se nekome povraća, kada vas kiša opere do kože, kada zagazite u blato, kada vas pošprica slap, kada netko kaže da ne voli prirodu… Ja bih to usporedila s onim „ne volim luk, ali jelo je bilo ukusno“. (Uvijek ostaje prostora za debatiranje, ali nećemo picajzliti.)

Uglavno, morate znati da volim prirodu, volim hodati i mogu hodati, volim i trčati po prirodu, uživam kada nisam na asfaltu, i obožavam kada me priroda iznenadi na bilo koji način. I koliko god puta bila na Plitvicama, vjerujte mi svaki put mi je bilo drugačije, svaki put slikala bih nešto drugo, vidjela nešto novo, imala drugačiju grupu, ispričala bih novu priču, imala drugačiji pristup i vratila se kući s novim doživljajem – svaki put punih baterija.

I dok bi netko rekao – ah, voda, ah opet slap, ah opet… Ja bih rekla da ne gledaju širu sliku, da nisu opustili um i nisu ostvarili vezu s prirodom. Mislite da vam to ne treba? Nemojte onda ići na izlete u prirodu, zašto biste se mučili?! I tu vas podržavam.

Drveni mostići u Nacionalnom parku Plitvička jezera
Drveni mostići u Nacionalnom parku Plitvička jezera

Pripremite se za odlazak u prirodu

Nacionalni park Plitvička jezera zaista su odlično uređen park. Drveni mostići se (vidljivo je) održavaju, staze se uređuju i saniraju, ipak jedno na što djelatnici parka ne mogu utjecati je priroda. Pa tako zbog velikih kiša i porasta vodostaja, dijelovi parka budu poplavljeni i nije moguće obići baš sve atraktivne točke. Mislim da ni tada ne možete biti zakinuti jer uvijek se ima nešto za vidjeti.

Ipak, koliko god park bio uređen, morate biti svjesni da ide u prirodu – U PRIRODU. Ljeti su temperature ovdje visoke pa čak ni šetnja uz vodu baš ne ublažava vrućinu. Svakako bih preporučila da posjet planirate u proljeće ili jesen, osim što ima dosta vode, temperatura je ugodnija, a i cijena ulaznice je osjetno niža (180 kn u špici ili 110 kn u pred i postsezoni, ili pak 55 kn od studenog do kraja ožujka).

Što još ponijeti? Bočica vode – neizostavna, obvezna dapače. Ne šaljite svoju djecu na izlet u prirodu bez bočice vode koju će na određenim mjestima moći nadopuniti. Iako ima mjesta za sjesti i pojesti, šaljte li klince, pripremite im sendvič koji će moći pojesti u bilo kojem trenutku; radije nego da im spakirate hrpu čipsa i smokija ili im gurnete nešto love. Trebam li objašnjavati zašto?

Obuća i odjeća? Prilagodite se vremenskim prilikama pa i tada budite spremni za iznenadne pljuskove (jednokratnu kabanicu kupite za 5 kn i ubacite je u torbu – učinite to makar za svoje dijete). Šaljete li djecu na izlet, mislim da nije problem spremiti im rezervnu odjeću, makar da imaju suhe čarape ako stanu u vodu, ili nešto više, ako pokisnu. I nek to imaju u autobusu za poslije. Vjerujete mi, nikad se ne zna!

Plitvička jezera - Gornja jezera
Plitvička jezera – šetnja po Gornjim jezerima

Ako baš ne podnosite vožnju (vi ili vaše dijete), ne zaboravite da poslije Karlovca ide prilično zavojita cesta pa na vrijeme popijte tabletu protiv mučnine ili za svoje dijete istu dajte učiteljici koja će se pobrinuti da je ono popije na vrijeme. Ako niste pobornik tableta, sami provjerite što možete napraviti da vaše dijete ne pati tijekom vožnje (ali i druga djeca oko njega).

I još nešto što možda ne ide u ovu temu, ali primijetila sam da su djeca u jako lošoj kondiciji (osnovnoškolci osobito), što mi govori da se jako malo kreću. Umore se nakon 20-ak minuta laganog hoda. Ne mislim da svako dijete mora trčati, ali da bi se trebali kretati na dnevnoj bazi, trebali bi. Bilo kakva aktivnost nije dobra samo za zdravlje, već za njihov um, koji će ih, vjerujte mi, bolje služiti i bit će im lakše u školi. Potaknite ih na aktivnost, potaknite i sebe.

Neki koriste svaku stanku za igranje igrica. Ne mogu si zamisliti da vrijeme koje trebaju provesti na izletu, koriste za jednu takvu uzaludpotrosenovrijeme aktivnost. Ne, tu ne može pomoći ni vodič ni učitelj, jednostavno djeca kao da su nezainteresirana za svijet oko sebe. Kako se to dogodilo? (ostavljam i ovu temu za neki drugi post, imam još materijala.)

Evo, neka ovo bude mali uvod u moju priču o Plitvičkim jezerima. Uskoro novi post o tome što se sve nudi u Nacionalnom parku Plitvička jezera, malo o povijesti i preporuka rute obilaska.

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedintumblrmail


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *