Sve što biste trebali znati o Nacionalnom parku Plitvička jezera

Sve što biste trebali znati o Nacionalnom parku Plitvička jezera

Ok, odlučili ste napraviti izlet u Nacionalni park Plitvička jezera. Znate li kamo idete? Znate li što očekivati, što vidjeti na Plitvicama? Znate li što je uopće nacionalni park?

Ovaj post služi pomalo u informatiovno-edukativne svrhe, za više informacija zavirite na službene stranice parka i koristite ih prije odlaska u park.

Nacionalni park Plitvička jezera su naš najstariji i najveći nacionalni park, a trenutno i najposjećeniji. Iako sam naziv govori da se radi o jezerima (vodenoj površini), zapravo ta vodena površine jezera obuhvaća svega 1% površine parka i najatraktivniji je dio parka zbog niza sedrenih barijera preko koji se obrušavaju vodeni tokovi.

Plitvička jezera i prostor oko njih proglašenih su nacionalnim parkom 1949. godine, od 1979. nalaze se na UNESCO listi prirodne baštine. Nije samo UNESCO uvrštenje pomoglo popularizaciji parka, već zaista prirodne ljepote zelenih, tirkiznih, modrih jezera i kaskada s kojima je priroda stvorila jedno fascinantno umjetničko djelo i koje nije prestala stvarati jer naime sedrene barije su poput živućeg organizma.

Gornja jezera, NP Plitvice
Gornja jezera, NP Plitvice

Koja je spika s tim sedrenim barijerama?

Mi odrasli često zaboravljamo pa vas eto podsjećam da smo o sedri učili u osnovnoj školi (potvrdili mi klinci na izletima). Da da, ima veze s kalcijevim-karbonatom… Ukratko, što se događa. Voda Plitvičkih jezera bogata je kalcijevim-bikarbonatom. Dok se ta ista voda obrušava nastaju milijuni kapljica vode i upravo zbog tog prskanja “nastaje” kalcit koji se taloži u vodi. E sad, kako u vodi ima koječega živoga – algi, mahovina, bakterija – ta sićušna bića luče svojevrsnu sluz na koju se veže taj kalcit i s vremenom okameni. Kako se taj proces iznova i stalno događa, logično je da se sedra stalno stvara. Na njeno stvaranje utječe i klima – vlažna i topla pa kada zbrojimo sve te faktore, eto nama sedrenih barijera. Dakako, ovim procesom sedra nije nastala preko noći već kroz nekoliko tisuća godina.

Kako smo mi ljudi skloni brzo rasturiti neke stvari sva sreća pa je postojalo sluha da se ovo područje zaštiti na najvišoj mogućoj razini – i eto nama nacionalnog parka. Postoje mjesta gdje više nema sedrenih barijera iz čistog razloga što je razina vode rasla brže od sedre te su iste poplavljene (sjetite se da trebamo prštanje vode). Eto, to je vrlo pojednostavljeno objašnjenje.

Jezero Kozjak, Plitvice
Jezero Kozjak, Plitvice

A odakle sva ta voda?

Eh, odakle. Ima jedna legenda o Crnoj kraljici (vjerojatno u nekoliko verzija) koja priča o velikoj suši u pradavna vremena zbog koje je narodu počela umirati stoka, propadati usjevi, a i oni su skapavali. I tako se narod baci na koljena, sav jadan i počne moliti Crnu kraljicu za pomoć, da im podari kišu. I gle čuda, Crna kraljica pojavi se pred svojim narodom, žalosna što mora patiti i zazove oblake i kišu koja je padala danima, sve dok nije napunila jezera vodom. Priča kaže da je Kraljica plakala. Suze koje je lila iz desnog oka bile su crne i stvorile su Crnu rijeku, a bijele suze stvorile su Bijelu rijeku. Ove dvije rijeke danas postoje i nalaze se iznad Gornjih jezera i ulijevaju se u rijeku Maticu iz koje nastaje prvo jezero Prošćansko (dobilo ime po prošnji naroda).

Plitvička jezera slap
Slapovi na Plitvicama

Ima i nastavak. Kada se pojavila bojazan od poplave narod je ponovo zazvao Crnu kraljicu upomoć. I pojavi se Crna kraljica, smirila se kiša, voda je prestala bujati, a iz čarobnog svjetla ukaza se i sama Kraljica i obrati se svome narodu riječima: „Vi ste vrijedni i dobri ljudi. Čuvajte svoje hladovite gajeve, plodne doline i ova lijepa jezera s umilnim i srebrenim potocima što teku unaokolo. Mnogo će vojni proći ovim krajem i mnogo ćete krvi i suza proliti, ali ja ću doći opet i mojim dolaskom sinut će vam sunce ljepše budućnosti. Onda neće biti zapušteni tvoji hladoviti gajevi i lijepe doline; onda će k tvojim divnim Plitvičkim Jezerima u pohode dolaziti gospoda iz svega svijeta.”

Vjerujem da kao i svaka legenda i ova zagolica našu maštu. Kako god, morate priznati da su ovakve priče puno ljepše za čuti od onih o prodiranju vode kroz krški reljef, otapanju kamenca, mnogo kiše i slično. Kažu da se u prošlosti ovo područje nazivalo Vražji vrt, danas bismo radije rekli da je to pravi zeleni raj, zar ne?

Bogatstvo flore i faune Plitvica

Čitajući o parku svaki put ostanem iznenađena koliko je bogata priroda ovoga kraja, a još više me oduševi kada tijekom obilaska ugledam neku novu ptičicu šarenih krila koju dotada nisam vidjela. Mene to veseli kao malo dijete! Ribica ima, ima i patkica i neke su već navikle na prisutnost ljudi pa često dođu vrlo blizu. Iako ih ljudi hrane, ne sugeriram da to radite jer je to između ostaloga i zabranjeno raditi u parku.

U parku je zabilježeno više od 1200 biljnih vrsta. Životinja itekako ima. I dok ćete se najčešće susretati s kukcima, pticama i ribicama, tu i tamo pokojim gušterom ili zmijom, mnoge od njih bit će skrivene. Kao tri najveća sisavca treba svakako spomenuti medvjeda, vuka i risa. I dok će medo zalutati u okolnim naseljima i udaljenim dijelovima parka, ostatak ekipe teško da ćete vidjeti.

Kozjačka draga
Pogled na Kozjačku dragu (P3) s broda, jezero Kozjak

Obilazak 16 plitvičkih jezera

Ono što vam Nacionalni park Plitvička jezera nudi je obilazak i uživanje u ljepotama 16 jezera. Jezera su podijeljena na Gornja jezera (njih 12) i Donja jezera (4). Granica je jezero Kozjak koje pripada Gornjim jezerima. Ovo jezero ujedno je i najveće i najdublje jezero i na njemu je organiziran brodski prijevoz kroz park.

Duga linija (Kozjačka draga) (P3-P2, P2-P3) vozi otprilike svakih pola sata, ali s obzirom na česte gužve, linije su pojačane, a moram priznati da do sada nisam nikada čekala duže od 20 minuta, obično kraće. Na brod stane 100 ljudi pa ako želite biti na njemu, svakako stanite u red. Iako je signalizacija u parku odlična, ljudi često na prate znakove te se onda stvore gužve na brodskim linijama. Sve vam lijepo piše – ulaz – izlaz tj oznake strelicama. Ako niste sigurni što znače te oznake, pogledajte na ulaznicu na kojoj su vam jasno naznačene sve stanice.

Kratka linija broda (P1-P2, P2-P1) vozi čim se brod napuni pa onda i ne mogu govoriti o predugom čekanju u redu, osim ako je baš gužva. Ali eto, barem vidite gdje je brod i gdje vas vozi.

Stanice vlakića nalaze se 20 minuta hoda od ulaza 1 (St1), na ulazu 2 (St2) i na Gornjim jezerima (St3). Obično voze svakih 15-ak minuta, ali uvijek možete provjeriti s osobljem parka.

Hodati možete do mile volje i to vam svakako preporučam.

Karta Plitvičkih jezera
Karta Plitvičkih jezera

Informirajte se prije ulaza u park

Prije odlaska u park, savjet je da pogledate službene stranice Nacionalnog parka Plitvička jezera i provjerite ima li kakvih obavijesti, a ako ste već na ulazu u park, uđite u ured za informacije i pitajte osoblje parka kakva je situacija i jesu li sve atrakcije dostupne. Mogu samo reći riječi hvale za gotovo svakog pojedinca s kojim sam tamo pričala, svaki dan, s istim pitanjima i uvijek su bili susretljivi i strpljivi.

U parku se hoda, vozi vlakićem/busom, brodom. Dakle, obilazak isplanirajte da vidite što više možete i da koristite ona prijevozna sredstva koja su vam dostupna, a uključena su u cijenu ulaznice (da uključena su). Sve dakako prilagodite raspoloživom vremenu.

U parku ima više mjesta gdje možete nešto pojesti i otići u toalet iz tog razloga mi je nepristojno da uopće pomišljate na obavljanje nužde u strogo zaštićenoj prirodi (!!!). Iskoristite priliku kada je imate. WCi su čisti, uredni, uvijek imaju papira i sapuna (FAKAT!) i možete ih naći svakih pola sata do sat vremena šetnje. Gdje? Ulaz 1 i ulaz 2, Kozjačka draga (P3), prva stanica vlaka (St1), brodska stanica P1, Labudovac (St3) – sasvim dovoljno.

Gornja jezera (Plitvice)
Gornja jezera (Plitvice)

Pravila ponašanja u Nacionalnom parku Plitvička jezera

Iako bi prilikom boravka u prirodi trebala uvijek vrijediti ista pravila, eto mi ljudi rado kršimo ista i radimo što nas je volja. Vjerujem da je upravo iz te činjenice i nastala potreba stvaranja zaštićenih zona kao što su parkovi prirode, nacionalni parkovi i strogi prirodni rezervati. I sva sreća što to imamo jer bismo davno ostali bez vrijednih prirodnih fenomena (pogledajmo smo jadransku obalu pa zamislite što je sve moglo do danas niknuti uz jezera!)

Sigurna sam da mnogi neće ni pogledati što se smije, a što ne smije raditi u parku, ali to ne umanjuje vašu odgovornost jer sve to stoji lijepo naznačeno na vašoj ulaznici. U parku Plitvice je tako zabranjeno: branje i trganje bilja (da ne bi pomislili brati cvijeće!), pecanje i hranjenje riba, diranje i uzemiravanje životinja, plivanje/kupanje bilo koje vrste, vikanje, kampiranje, paljenje vatre, uništavanje prirode u bilokojem obliku, hodanje izvan, bacanje smeća….

Psi su dopušteni u parku što znači da svog ljubimca možete povesti u razgled pod uvjetom da je na povodcu i da za njim pokupite izmet.

Park posjećujete na vlastitu odgovornost, a na određenim stazama važno je da budete oprezni. Vlaga, sitni pijesak, zemlja, kamenje koje se lako odroni pod nogama, litice – budite razboriti. Iako je park prilično pitom, ne sugeriram odlazak u park u japankama, natikačama i ful ravnim tenisicama. Zašto? Zato što se sigurno nećete strogo držati staza, možete naići na zmiju (a ima otrovnica), možete se poskliznuti, zapeti šlapicom na nekom mostiću – trebam li uopće smišljati sve scenarije?

Ideja nacionalnog parka je zaštita prirode i uživanje u njoj, a ne da je i dalje uništavamo. Zamislite što bi se dogodilo da svaki posjetitelj baci samo jednu žvakaču gumu tijekom svog posjeta? Njemu je to „samo jedna“, a znate li što ta ista žvaka radi u prirodi? Baš ništa. Samo tamo „čkomi“ i tako godinama…

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedintumblrmail


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *