MOJ MALI PRIJATELJ

MOJ MALI PRIJATELJ

Naš pas MedoProšlo je četiri godine otkako se našoj obitelj pridružio malo četveronožno stvorenje koje je netko nemilosrdno izbacio iz auta.

Te večeri, očito je jedna zvijezda zasjala više jer jedan život bio je spašen, a nekoliko drugih danas s radošću i osmijehom prihvaćaju svaku gestu naše prijatelja psa. Rekla bih da starci nisu imali odviše ideja kako da ga nazovu pa je ime Medo vrlo brzo pristalo tada mršavom psiću. Izgleda da su dobro odmjerili, jer naš Medo, zaista izgleda kao mali medo…

Nevjerojatno je kako nam je ovo stvorenje zahvalno, voli bezuvjetno, veseli se i tuguje s nama, a i mi se veselimo i ponkeda tugujemo zbog njega. Ipak, toliko sreće niste vidjeli. Medo nas zaista voli sve, zna svakoga poimence, i ne da nam da se tučemo i dižemo ruku jedni na druge. 🙂 (Nije da to prakticiramo, ali on svakako to ne dozvoljava.)

Prethodne četiri godine bile su zaista uzbudljive, strašno se bojao svega pa smo ga između ostaloga i učili hodati po stepenicama, naučili da se vozi u autu, bez straha da ulazi u nove prostore, vodili u Zagreb, Kutinu, na more,… pravili budalu od njega i on od nas, liječili ga od piroplasmoze, socijalizirali,… mnogo je tu dogodovština, zadnja je dakako što smo ga odveli na more, na kupanje gdje nam je pokazao kao je dobar plivač.

Zato danas ova fotografija. Medo, strašan si!

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedintumblrmail


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *