Mljet trek & trail

Mljet trek & trail

Kad te bolest prikuje za krevet, nema druge nego sjetiti se onih lijepih dana zbog kojeg život i zdravlje cijeniš još više. Pa, vratimo se unazad samo koji dan kada sam prvi put kročila nogom na otok Mljet.

Da nije bilo treking utrke, vjerojatno bih Mljet još uvijek samo gledala na slikama i zujala po Google kartama, ali možda ni onda. Ipak, zahvalna sam na tom divnom iskustvu koje mi pruža šetnja (i trčkaranje) po prirodi i sam odlazak na treking utrke koje su doživljaj sam za sebe.

Kažu za Mljet da je najljepši, najšumovitiji otok Jadrana. Je li najljepši – to ostavljam svakome da sudi, ali da je šumovit, zaista je! Za razliku od drugih naših otoka, Mljet svojom vegetacijom zaista više podsjeća na kopneni dio Hrvatske. A modro-plavo more poput bisera je između njegovih zelenih brežuljaka.

mljet8Mi smo odsjeli u hotelu Odisej 3* u Pomeni gdje je bio i start utrke. Ovo je ujedno i jedini hotel na otoku, a moram pohvaliti njihov restoran koji me svojom ponudom jela (od doručka do večere) jednostavno oborio s nogu. Uglavnom, svi smo bili oduševljeni!

Nego, naš put od samog početka djelovao je kao mini maturalac, ekipa gotovo standardna, jedino je ovog puta izostala Elza (nadam se da se to više neće ponoviti). Putem do Mljeta (a trajalo je i trajalo!) zapakirane gablece otvorili smo već na naplatnim kućicama u Zagrebu, a neke slike samo svjedoče o bakanalijama koje su se odvijale u autu. Iako smo se žurili da stignemo na trajekt u 17 h, stigli smo čak sat i pol prije te smo zasluženo s ostatkom ekipe koja se samo skupljala u pristaništu hvatali prve zrake južnodalmatinskog sunca. Oko osam uvečer u Pomenu je stigao brod s trekerima koji su išli organiziranim autobusnim prijevozom, a među njima i nekolicina BRTovaca. Prijave su prošle uz gužvanac, ali ništa što se nije moglo dočekati uz pelinkovac 🙂

mljet1Uz planirano kišno jutro, Mljet nas je iznenadio suncem koje je pičilo tijekom čitavog vikenda, što baš i ne pomaže na utrci, ali je zato desetak metara plivanja na cca 19 km, ohladilo usijana tijela. Ipak, fascinantan podatak utrke je broj ozlijeđenih (ovim putem pozdrav Katji koja odmara u Traumi nakon operacije skočnog zgloba). Staza je bila označena cijelom dužinom, unatoč tome bilo je gubljenja i dodatnih kilometara. S obzirom na ljepote Mljeta, mislim da nitko ne treba žaliti za dodatnim razgledom. Jednom riječju, prekrasan izlet i prekrasne staze za trčanje i gubljenje. Uz gotovo šest sati bauljanja i 26 prijeđenih kilometara, mogu reći da jedva čekam da ponovo dođem na Mljet, ali tada s malo većim natjecateljskim apetitima (samo da se pomirim s brdom).

Večeri nakon utrke ipak nekako prolaze uz prepričavanje utrke, lovačke priče, sabiranje dojmova. Unatoč finalu Lige prvaka, nekolicina nas s uzbuđenjem je pratila odvijanje 100 kilometarske utrke u Italiji Passatore na kojoj su nastupale naše ultrašice Veca i Tonka. Da stvar bude uzbudljivija sve se odvijalo preko Jankovog FB profila (trener i predsjednik AK Sljemena) koji je svako malo objavljivao stanje sa staze. Naravno, najduže su se čekali rezultati završnice. Čak dvadesetak minuta! Definitivno bolje od bilo koje završnice Lige prvaka ili El Classica bilo koje vrste. Ovo je bio pravi El Classico!

Ah da, rezultati Treking utrke? Sve je dostupno na Race Baseu pa klikajte do mile volje.

U nastavku nešto fotki što privatnih što od Gorana Požeka. Teško je slikati i trčati pa mi je žao što nemam dobre fotke kojima bih vam dočarala ljepote Mljeta i dobru zabavu s utrke.

Dok evo skidam temperaturu, uz nešto manje inspiracije nego inače, sigurna sam da mi nećete zamjeriti, ove poprilično šture retke. Do Velebit ultra traila i novih avantura!!!

 

 

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedintumblrmail


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *