Jeffrey Eugenides “Bračni zaplet”

Jeffrey Eugenides “Bračni zaplet”

 

Ovakve knjige zovem ping-pong knjige. Radnja krene, pa stane. Na svega par mjesta mogu reći da mi je bila interesantna, u slučajevima promišljanja likova u životu koji vode i situacijama kroz koje prolaze. Uglavnom sam brojala stranice do kraja.
Ono što me najviše smetalo bilo je konstantno skakanje radnje iz sadašnjosti u prošlost, zbog čega sam se pomalo gubila u samoj radnji.
Ono što mi se ipak u knjizi svidjelo bilo je to što autor detaljno i na zanimljiv način opisuje psihičku bolest, maničnu depresiju, o kojoj do sada nisam znala puno. Također, kao jednom knjigoljupcu, drago mi je bilo čitati o knjigama koje čine glavnu ulogu u svakodnevnom životu fakultetski obrazovanih glavnih likova.

Sve u svemu, dolazim do zaključka da za mene jednostavno nije bio trenutak za ovu knjigu.

“Ljubavni diskurs bio je savršen lijek za ljubavnu bol. Bio je to priručnik za popravak srca, a njegov jedini alat bio je um. Upotrijebiš li glavu, postaneš li svjestan da je ljubav kulturološka konstrukcija i uvidiš li da su tvoji simptonmi isključivo mentalne prirode, shvatiš li da je “biti zaljubljen” tek ideja, tada se možeš osloboditi njene tiranije.

Ljubavna je bol smiješna svakome osim onome čije je srce slomljeno.

[highlight]Moja ocjena: 2,5[/highlight]

[divider]

KRATAK SADRŽAJ:

Roman “Bračni zaplet” vodi nas u rane osamdesete, tijekom kojih u kafićima Sveučilišta Brown pametni klinci čitaju Barthesa, Ecca, Derridaa i slušaju Talking Headse. Madeleine Hanna, studentica književnosti iz dobrostojeće američke obitelji, piše diplomski na temu Jane Austen i George Eliot, književnica koje postavljaju »bračni zaplet« u srce velikoga britanskog romana.

I dok Madeleine pokušava shvatiti zašto je postalo moderno čitati Markiza de Sadea i raspravljati o defloraciji djevica u 18. stoljeću, a velike književne priče izlaze iz mode, u njezin život ulaze dva muškarca. Leonard je karizmatičan osamljenik, seksi genijalac kojeg susreće na seminaru iz semiotike i uskoro ulazi s njim u intenzivan odnos nabijen intelektualnim razgovorima i erotikom. Istodobno, prijatelj s fakulteta Mitchell, posebno zainteresiran za kršćanski misticizam, opsjednut je idejom da mu je ona suđena. Ovaj trojac uskoro odlazi u pravi život i događaji ih prisiljavaju da ponovno preispitaju sve što su naučili u teoriji.

[divider]

[author image=”http://www.nndb.com/people/363/000085108/eugen-sm.jpg” ]

Jeffrey Kent Eugenides (Detroit, 8.3. ili 13.4. 1960.-), američki romanopisac i novelist.

Pulitzerova nagrada za fikciju, 2002. god.

Rođen je u grčko-irskoj porodici, a u Grosse Pointeu je pohađao privatnu školu University Liggett, a godine 1983. diplomirao na Univerzitetu Brown. Kasnije je magistrirao kreativno pisanje na Univerzitetu Stanford. Godine 1986. je dobio Nichollovu stipendiju za priču Here Comes Winston, Full of the Holy Spirit. Godine 1993. je napisao roman The Virgin Suicides, široj javnosti poznat po istoimenoj filmskoj adaptaciji iz 1999. godine koju je potpisala Sofia Coppola. Eugenides je poznat po tome što odbija odgovarati na sva pitanja vezana uz njegov privatni život. Trenutno boravi u Chicagu sa suprugom i kćeri. Od jeseni 2007. predaje kreativnu književnost na Princetonu.

ROMANI:

The Virgin Suicides (1993)
Middlesex (2002) – Pulitzerova nagrada za fikciju

KRATKE PRIČE:

“Air Mail” (Best American Short Stories, Proulx ed., Houghton Mifflin, 1997)
“The Ancient Myths” (The Spatial Uncanny, James Casebere, Sean Kelly Gallery, 2001)
“Baster” (Wonderful Town, Remnick ed., Random House 2000)
“Early Music” (The New Yorker, Oct. 10, 2005, pp. 72–79)
“The Speed of Sperm” (Granta, 1997)
“Timeshare” (The Pushcart Prize XXIII, Henderson ed., Pushcart, 1999)
“My Mistress’s Sparrow is Dead: Great Love Stories from Chekhov to Munro” (Editor of anthology, 2008)[/author]

 

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedintumblrmail


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *