Jaskanski vinski treking 2014

Jaskanski vinski treking 2014

Jučer smo bili na trekingu u Jaski, a već mi se čini kao da je bilo prije deset dana. Čini se da tako to bude kada odabereš kraću stazu, kada se ne izgubiš i kada te u konačnici drugo jutro ništa ne boli.

10606574_683878395043367_8863899024216863520_nIako smo prvotno prijavili planinarsku trku, učinilo nam se da je bolje biti realan i reći “Ajmo sad malo lakše”. Razlog ja zapravo bio opravdan – zahtjevan teren, kratak dan i naša brzina. Nekako mi je teško vjerovati da bi smo došle u cilj još za dana s obzirom na 1800 m uspona i činjenicu da je Lesjak iz gušta slagao stazu. 🙂

Eto, i tako sam nakon dugo vremena zavrišila na joggingu i definitivno nam je (Dee Dee, Andrei i meni) 12 km bilo premalo. Premalo u smislu da se nismo potrgale i premorile i k tome smo došle prerano u cilj. A bilo nam je prekrasno u šumi! Grebeni su bili magloviti, puhalo je i mirisalo na zimu. Usponi nisu bili odviše zahtjevni, ali to brdo nam je i bauk i izazov i uvijek smo tu sporije. Doduše, nizbrdice su zato naše.10624654_892555477430811_3831400535889033726_n

Volim taj treking jer nije sve u nogama, ima nešto i u glavi. Brzina se može kompenzirati snalaženjem u prostoru pa nisu uvijek svi brzi i točni. Baš to se i nama jučer dogodilo. Odabrale smo mrvicu duži put, ali jednostavniji i za nas brži (u prvoj trećini staze), da bi u isto vrijeme dosta ekipe izgubilo kompas i odlutalo podosta od iduće kontrole. Mi nakon toga hvatamo nizbrdicu i nadoknađujemo djelomično izgubljeno. Putem smo vidjeli srnu i neku ptičurinu (Dee Dee je vikala da je to neka “kokoš”, što mi je zapravo bilo smiješno vizualizirati u tom trenutku) koja nam je preletjela iznad glava.

1374373_683878075043399_2701711597786120922_nInače, i moj mali četveronožni prijatelj Medo išao je na ovaj treking. To mu je drugi po redu i čini se da mu odgovaraju ovakvi tereni. Gladni nismo, vodu tražimo po putu ili podijelimo ono što imam u ruksaku. Strašan je i sladak pa se taj dan dobro ogrebao za klopu u DVDu gdje je bio cilj. Uopće ne znam koliko je pojeo, a možda bolje da i ne znam!

Jogging. E da. Nismo ništa fulale putem. Odabrale smo odličnu rutu, kratile i kombinirale tamo gdje se dalo i trčale nizbrdice (treba malo pustiti nogice da guštaju u brzini). Oznojile se jesmo, umorile slabo, ali nakon hladnoće na vrhu Plešivice, pomalo mi je drago što nismo išli na planinarsku rutu. Uostalom na njoj nije bilo uključenih vinarija i degustacija. (Zato inače idete u Jasku na treking!) Andrea mi je najviše bila tužna što nismo išle na dužu stazu, ali sigurna sam da će joj Rab to nadoknaditi.

10614166_683878245043382_8108882276062424252_nKako svaki treking ima nešto posebno, ovaj u Jaski je definitivno bio odličan u organizacijskom smislu. Pravi primjer kako to treba izgledati na jednom ovakvom događaju. Domaćini za +5! Zašto? Pa gledajte – dođete na prijave, platite tamo neke novce (jer treba platiti, ljudi rade, kuhaju, pa tko bi živio od zraka), a dobijete barem tri puta više od onoga što ste platili. Prije starta dočekali su nas kolači, voće, domaće žestice, kuhano vino, čaj, kava… Onda tamo malo trčkarate imate okrepu i zastanete u vinariji (pa vas opet ponude ićem i pićem, onak da vam se malo digne šećer). Zatim kad dođete u cilj, sve radite ispočetka i još dobijete krasnu porciju gulaša (ali lijepu porciju, a ne da moram grebati po dnu tanjura u nadi da ću još nešto pronaći – a nikad ne nađem). Kolači, muffini, voće, čaj, kava, kuhano vino, žestice smo popili ujutro… i onda samo okrećete runde da vas vino fino grije.

Ali to nije sve! Zamislite samo koliko morate imati strpljenja za sve te ljude, osobito one koji u nekoliko desetaka navrata uz sve gore navedeno još traže i vode i vode i vode… Ma dečki (i cure) su bili mrak. Uvijek nasmijani i susretljivi (što jer su takvi, što od vina). Uz to smo imali i odličan dvojac na gitarama koji su nam davali malo ritma između već izlizanih lovačkih priča kako smo došli do X kontrole, gdje smo kratili, što nas je boljelo i kako je bilo lijepo. Svatko uvijek ima svoju priču i svaka je posebna na svoj način. Nekima se toliko svidio taj vinski dio trekinga da su ga doslovce shvatili i u vinskom tonu krenuli prije starta, tijekom starta, tijekom trke i nakon trke (pozdrav Markecu superjunaku). Takvi su valjda jaskanski bregi – mora vas grijati oko srca, ako želite na vrh brda 🙂

Možda je trka bila kratka, ali će se dugo pamtiti veselica iz Jaske.

Hvala na prekrasnoj oraganizaciji. Nadam se da će mnogi drugi slijediti vaš primjer (bravo za onu posebnu ekipu koja jednakim žarom radi ova događanja, a posebno divni Slavonci i Zagorci 😉 i k vama dođem dogodine).

Fotkice? Hm, malo sam na knap s njima. Bez fotića, slab mobitel, loše vrijeme, ali ak vam se gledaju fotkice svakako zavirite na Facebook stranicu Jaskanski vinski treking. I dogodine nema razloga za propuštanje trekinga u Jaski! Nikako!

I još nešto. Došavši doma, Medu i mene je dočekalo malo iznenađenje. Zna Costa kako nas obradovati, kaže da trekeri za svaku trku zaslužuju malu nagradu. Nešto slatko i puno sna 🙂

Do idućih zgoda…

10350449_10152801163852999_573245556556768308_n

 

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedintumblrmail


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *