Jane Johnson “Put soli”

Jane Johnson “Put soli”

Kada sam uzimala knjigu u ruke, ne baš oduševljena sitnim tiskom, nisam ni slutila kamo će me retci Jane Johnson odvesti. Putovanje u pustinju, otkrivanje obiteljski korijena, život berbera i sve pod velom jedne ljubavne priče. Već dugo nisam uživala u dobrom štivu poput ovog. Možda je tu počela tinjati moja ljubav za Marokom, a možda sam dotakla neke čudne niti prošlosti koje, možda, samo možda i mene povezuju s nekim mojim korijenima. Tko zna…

Vani se pomolilo sunce: blijedi tračak nebeske svjetlosti nazirao se na komadiću pustinje koji je provirivao kroz pukotinu ukrug načičkanih tamnih šatora. Ispuzala sam na hladni pijeska, uspravivši se kako bih promatrala sunčev blješteći rub što se lijeno protezao preko udaljenih dina, pretapajući njihovo sumorno sivilo u bogate i tople zlaćane nijanse. Pritom su se i procjepi između dina punili bojom dok ih je sunce zalijevalo svojom svjetlošću. Bilo je to nešto najljepše što sam ikada vidjela. Osjećala sam kako mi se um prazni, kako iz mene istječu svi strahovi i sjećanja, sve dok nisam postala lagana poput čestica sjajnog zraka, a imeđu mene i neba i pijeska više nije bilo zapreka.

Vjerojatno sam odviše subjektivna, ali kada vas knjiga pronađe (a ne vi nju), tada je pravi gušt čitati.

[highlight]Moja ocjena: 5[/highlight]

[divider]

UKRATKO:

Isabellin otac, poznati arheolog, umire ostavivši joj u naslijeđe veliku zagonetku. U jednoj kutiji na tavanu Isabelle pronalazi očeve arheološke zabilješke, nekakav prastari marokanski dokument i misterioznu afričku hamajliju. Da je s tom hamajlijom sudbinski povezana, shvatit će kada se zaputi u Maroko kako bi otkrila na koji je način taj zagonetni predmet dostpio u ruke njezinom ocu… Otkrivamo život i običaje afričkih plemena, upoznajemo Tuarege, putujemo kroz pustinju, suosjećamo s berberima koji su državnim granicama izgubili svoju zemlju i svoju slobodnu.

Roman prati dvije paralelne priče – jedna je Isabellina, a druga je život trudne berberke Mariate koja već prve bračne noći ostaje bez muža, ali odlučno ustraje u životu u pustinji. Na kraju se te dvije priče isprepliču te onako između redaka donose pravi smisao života i njegovu vrijednost…

[divider]

MAROKO

O Maroku bih mogla vjerojatno pisati i pisati, i pričati satima. Nakon putovanja u Maroko, doslovce sam se zaljubila u ovu arapsku zemlju. Radije bih rekla berbersku jer su upravo berberi autohtono stanovništvo od kojih mnogi i danas njeguju svoje običaje i kulturu, čuvaju svoj jezik. Doduše, nestalo je onih karavana koje su mjesecima putovale iz subsaharskih područja preko Sahare noseći u Maroka začine, zlato, drago kamenje, slonovaču…

Svakako vam predlažem putovanje u Maroko, a ako trebate inspiraciju pročitajte neke od tekstova na stranicama www.Posvudusha.com . A ako trebate savjet o putovanja, slobodno mi se javite mailom.

Izdvajam:

[divider]

[author image=”http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/e3/JaneJohnson.jpg/220px-JaneJohnson.jpg” ]Jane Johnson odrasla je u Velikoj Britaniji. Danas dio godine živi u Maroku, gdje je upoznala svog supruga berberskog podrijetla, a dio radeći kao urednica u Londonu. Već se godinama bavi izdavaštvom kombinirajući izdavačku karijeru s književničkom, pišući kako za odrasle, tako i za djecu. Put soli njezin je drugi roman inspiriran Marokom. Ostali romani inspirirani Marokom su Deseti dar i Sultanova miljenica (2012.) Više o književnici i njezinim djelima pročitajte na Wikipediji. [/author]

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedintumblrmail


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *