Izlet u Heidelberg (iz Frankfurta)

Izlet u Heidelberg (iz Frankfurta)

Dio mog vikend-putovanja u Frankfurt bio je i izlet u gradić pod nazivom Heidelberg, a putovanje Njemačkim željeznicama u Heidelberg iz Frankfurta za mene je bilo jedno novo iskustvo!

Znala sam da neću imati mnogo vremena za Frankfurt jer od tri dana, jedan dan je bio u potpunosti rezerviran za odlazak u Heidelberg. I dok sam se pak i sama pitala, što bum radila u Heidelbergu (a nisam ni znala što ću Frankfurtu), možda me zapravo samo progonio osjećaj da je šteta što nisam i taj dan ostala u Frankfurtu. Ali eto, ako je Martin Luther mogao skočiti do Heidelberga 1518. i tu prvi puta  braniti svojih 95  teza o dogmama, indulgencijama i uređenju crkve koje će itekako uzdrmati Crkvu, valjda i ja mogu skočiti kako bih upoznala Heidelberg. Samo godinu dana prije te iste teze, Martin je okačio na vrata crkve u Wittenbergu.

heidelberg dvorac pogled
Pogled na gradić s dvorca Heidelberg

Sveučilište na rijeci Neckar

Ako do sada niste čuli za Heidelberg, trenutak je da prvo bacite pogled na fotkice, a onda na iščitavanje pokoje informacije. Vjerujem da ni naš rukometaš Ivan Ćupić nije znao što da čeka u Heidelbergu dok je potpisivao ugovor za Rhein-Neckar Löwen tamo 2010. E, nisam ni ja.

Uglavnom, Heidelberg je doslovce sveučilišni grad. Na svojih cca 160.000 stanovnika, ugrubo je četvrtina studenata. Razlog tome je što je Heidelberško sveučilište osnovano 1386. godine, a koje i dan-danas slovi kao jedno od najprestižnijih ne samo u Njemačkoj, već i u Europi. To je najstarije sveučilište u Njemačkoj. Tamo gdje je znanja, mladih glava, ideje se množe, a takva društva spremnija su na promjene i prihvaćanje novina. Možda je baš zato Martin Luther dohopsao u Heidelberg, hm?

heidelberg neckar
Rijeka Neckar – čini se sveučilišno natjecanje u veslanju

Neki od najznačanijih znanstvenika studirali su ili radili upravo ovdje (Robert Bunsen, Hermann Helmholtz, Gustav Kirchhoff, Max Weber). Neki su sveučilište zadužili i Nobelovim nagradama. Do danas, kažu, imaju čak 11 profesora fizike, kemije, medicine dobitnike Nobelove nagrade!

heidelberg haupstrasse
Hauptstrasse – Glavna ulica

Zanimljivo je da sveučilište nema neki svoj strogo ograđeni kvart, već su sveučilišne zgrade raštrkane po gradu pa se može i osjetiti ta mladost grada, unatoč tome što je stara povijesna jezgra zaista povratak u prošlost.

Grad leži na rijeci Neckar koja se već kod Manheima ulijeva u Rajnu (cca 20 km dalje). I da, grad živi na rijeci! Ja sam oduševljena! Ljudi veslaju (studoši veslaju!), imaju brodice, ima turističkih brodica. Ja sam i ovdje uskočila na malo krstarenje i to na brod kojeg pokreće sunčeva energija! Vožnja Solarschiffom traje cca 50 minuta, cijena karte je 8 eur/odrasli te na brodu uz doplatu možete nešto i popiti i pojesti. Ukrcaj/iskrcaj je odmah kraj Starog mosta (Alte Brücke).

Heidelberg solarshiff brod
Solarshiff (solarni brod cruise)

Dok se vozite brodom, čut ćete mnoštvo informacija o Heidelbergu. Doduše ja bih preporučila vožnju nakon što ste već pješke istražili grad, spremni ste odmoriti umorna stopala i popiti kavu ili sok.

PRIČA O MAJMUNU I MOSTU

Stari most (Alte Brücke) ili punog naziva Karl-Theodor-Brücke kameni je most koji povezuje Stari grad s istočnom obalom rijeke Neckar. Iako je ovaj kameni most izgrađen 1788. , ime Stari dobio je što su na ovom mjestu još i stari Rimljani izgradili prvi drveni most koji se doduše urušio i grad je gotovo 1000 godina bio bez mosta. Prvo iduće spominjanje mosta na ovome mjestu je u 13. stoljeću, a i gradska vrata su iz razdoblja srednjeg vijeka. Most koji danas vidimo dao je sagraditi, pogađate, princ Karl Theodor jer su dotadašnji drveni mostovi stradavali bilo u poplavi, od leda ili za ratnih zbivanja. Na mostu se nalazi dvije grupe skulptura (jedne posvećene Karlu, a druge rimskoj božici Minervi). Iako nije tako monumentalan kao poznati praški Karlov most, ne mogu se oteti dojmu da me podsjeća na njega.

heidelberg majmun
Heidelberški majmun

Na zapadnoj strani mosta nalazi se ulaz (Bridge Gate), a odmah do njih je i skulptura majmuna koji drži u ruci ogledalo (Heidelberg Bridge Monkey). Iako je ova brončana skulptura iz novije povijesti (1979.), povijesni crteži govore da je kraj mosta majmunček s ogledalom stajao čak tamo negdje u 15. stoljeću. On je zapravo simboličan prikaz kako smo svi isti, živjeli mi u gradu ili s druge obale rijeke, a ako ne vjerujemo u to, samo se moramo pogledati u ogledalo. Ili pak je dovoljno da se majmun pogleda u ogledalo. 🙂 I ja sam se stala i pogledala u ogledalo.

heidelberg hotel Ritter

Kako sam je odmilja nazvala ‘Ritterica’, Kraljeva kuća ili “Zum Ritter Sankt Georg” jedna je od rijetkih građevina koja je preživjela ratna razaranja 17. stoljeća. Nalazi se odmah preko puta Crkve sv. Duha na Hauptstrasse. Gledano iz perspektive njemačke arhitekture, ova zgrada je najimpresivniji spomenik kasne renesanse. Kuća/zgrada je sagrađena 1592., a ime je dobila po skulpturi na samome vrhu. Danas je to hotel 4*.

heidelberg haupstrasse
Haupftstrasse Heidelberg

ŠARM GLAVNE GRADSKE ULICE

Meni omiljeni dio grada – Glavna ulica iliti Hauptstrasse. Prepuna slatkih restorana, malih trgovina. Što se više udaljavaš od glavnog trga (Marktplatz) to je više popularnih trgovačkih brendova. Nešto ko naša Ilica, samo puno uža i puno slađa. Čini mi se da je uvijek puna turista jer zapravo je teško odoljeti šarmu ove ulice.

Heidelberg haupftstrasse Perkeo

Izdvojila sam Perkeo restoran koji je dobio ime po Clemensu Pankert (Giovanni Clementi) dvorskoj ludi koji je živio u 18. stoljeću i koji je bio čuvar velike heidelberške bačve. S vremenom je postao maskota grada, a današnje priče vežu ga uz različite festivale, spominju ga u tradicionalnim pjesmama, a nisu ga ni zaboravili ni restorani, hoteli…

Priča kaže da je Perkeo/Pankert volio popiti i da nikad nije mogao odbiti još jednu čašu vina. Njegova poštapalica bila je “zašto ne” odnosno na talijanskom “perché no”. Niskog rasta, ali pravi šaljivđija i poznavatelj vina, dobio je zadatak da čuva vinske podrume te, ironično, najveću bačvu u svijetu koja se nalazi u dvorcu Heidelberg. Jedna od legendi kaže da je doživio čak osamdeset godina i da nikada nije popio ništa osim vina. Kada se razbolio, kažu da mu je liječnik dao da popije vode te je siroček umro. Dakako, ovo je samo legenda, ali znamo da one najzanimljivije žive vječno, a ne oni koji svaki dan piju puno vina 🙂

 

OPALI CIPELCUG ILI SJEDNI I ODMARAJ

Nakon što sam se nauživala Starog grada, odlučila sam ovog puta do kolodvora doći pješke. Sa mnom je cijelo vrijeme bila moja HeidelbergCARD kartica koji sam uzela u Turisičkom uredu na željezničkom kolodvoru. Osim što sam uz karticu imala neograničen broj vožnji javnim prijevozom, ista ima uključenu i ulaznicu u dvorac Heidelberg i vožnju uspinjačom do prve stanice. To mi je svakako skratilo vrijeme u redu za ulaznice jer je red znao biti skroz do ulice. A dovoljno je bilo čekanje u redu za uspinjaču. Uglavnom uz karticu idu i popratni popusti pa 15eur možda i neće biti previše za odvojiti.

heidelberg Bismarck platz
Bismarckplatz

Uglavnom, po povratku na Glavni kolodvor odlučila sam hodati koliko ide. Nije to daleko, nije ni Heidelberg veliki grad, ali eto, nismo svi za cipelcug. Ja sam uživala šećući i otkrivajući dijelove grada za koje vjerujem da turisti obično preskoče. Stari centar i dvorac su najpopularnija odredišta, a obično na turama nemate vremena za dodatan razgled.

heidelberg merlin

Osim što sam saznala da je Hauptstrasse prilično duga, i što sam naknadno saznala da Heildelberg zna biti najtopliji grad u Njemačkoj, uživala sam u šetnji, otkrivajući nove trgove i parkove, lokalne restorane i pubove. Tako sam došla i do Merlina (Bergheimer Str. 85), koji mi je ponudio idealno mjesto za odmor prije povratka na vlak. Od tamo do vlaka imala sam još 10ak minuta.

Kada sam već pomislila da sam sve vidjela, iznenadila me neobična konsturkcija odmah preko puta kolodvora. Još me više začudilo što ovakvo zadnje nisam primijetila u dolasku. Doduše u dolasku sam već gotovo kasnila na turu jer je u Turističkom uredu Heidelberga bila gužva pa sam od tamo odmah jurila na autobus bez da se osvrćem oko sebe. Na kraju mi zapravo uopće nije bilo žao što ovaj čudnovati konj uz već nisko sunce ipak završio na mom fotiću.

heidelberg S – Printing – Horse
Heidelberg S – Printing – Horse

Kakav je to konjić na slici? Punog naziva to je S-Printing Konj. To je novije zadnje (2000.) , a simbolično prikazuje tri procesa tiskanih medija (skeniranje, printanje, dorada). Dakako, skulptura je smisleno postavljena ispred zgrade Akademije tiskanih medija. Inače, skulptura je teška 90 tona, napravljena je od plemenitih metala i aluminija, visoka  je13 metara, duga čak 15 i široka 4m, što je čini i najvećom skultpurom konja u svijetu.

Iako nisam imala konja za povratak u Frankfurt, niti bicikl (koji se ovdje naveliko koriste), vlak je trebalo dočekati na peronu. U povratku je vlak kasnio, ali to je opet jedno druga priča koju sam ispričala u tekstu o Njemačkim željeznicama.

 

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedintumblrmail


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *