Frankfurt – turistički razgled

Frankfurt – turistički razgled

Prvi dan u Frankfurtu bio je poput ljubavi na prvi pogled. Iako pomalo izbezumljena kako baš svi znaju kamo idu, a ja blejim u znakove po glavnoj željezničkoj postaji, vrlo lako se snaći.

Moje prvo odredište na putovanju u Frankfurt bio je turistički ured koji se nalazi odmah pored izlaza s kolodvora gdje sam zatražila kartu grada. Nek oni meni kažu gdje sam ja sada i gdje mi je Majna, a dalje ćemo lako. I zaista, gospođa je bila više nego ljubazna i strpljiva sa svim mojim pitanjima – was, wer, who, wohin… Ništa ne ostavljam slučaju – Frankfurt i ja još se nismo bili upoznali.

Ulica u kojoj je Hotel Concorde
Ulica u kojoj je Hotel Concorde, odmah do kolodvora

Hotel Concorde 4* u kojem sam odsjela, bio je gotovo tik iza ugla. Kasnije ću saznati da mi je sve što želim vidjeti zapravo nadomak, ali uzmite ovo s rezervom jer volim hodati pa meni 2-3 kilometra nije problem šetati.

Hotelski doručak se ne propušta!

Uglavnom, samo dva bloka dalje je i tzv. frankfurtska Red Light District (cool!). Bordeli, kasina i narkomanska ‘utočišta’ lokalizirani su na svega par blokova. Lokalcima to ne smeta, policija drži sve pod kontrolom i zapravo se nitko ne zamara previše oko toga, osim možda nas turista kojima je takav (liberalniji) pristup stran. Istina, nije mi bio problem hodati po danu Taunus ulicom pa čak ni s vodičem, ali sama noću sam ipak birala ulicu dalje, življu Kaiserstrasse.

Kaiserstrasse Frankfurt
KaiserStrasse (pogled od kolodvora)

Od cca 11 sati pa sve do 14 istraživala sam grad, a tada sam se odlučila priključiti turi Frankfurt Free Alternative Walking Tour koju svaki dan vode studenti. Tura starta u 14h na križanju Kaiserstrasse i Moselstrasse (ispred Gold Exchange). Tura je besplatna, a na kraju možete nagraditi svog vodiča napojnicom. Kiša, snijeg ili sunce i 30C, tura ide svaki dan. Taj petak, pojavilo se sigurno 30-ak ljudi iz svih krajeva svijeta (od Brazila, US, do Vijetnama i Australije). Dok smo čekali upoznala sam Australku (ubite me, ali toliko sam loša s pamćenjem imena) koja je u Njemačku stigla kako bi učila njemački jezik u Berlinu i prije povratka odlučila se na malo desetodnevno putovanje. Zvat ćemo je Kelly. Uglavnom, skompale smo se odmah, tko si, što si i tako to krene.

vodič Benjamin free walking tours frankfurtVodič na turi bio nam je Benjamin, simpa studoš, latino korijena, koji studira povijest u Frankfurtu. Zanimljiv i prepun informacija. Ono što volim, a i sama sam turistički vodič, kada dobijem doživljaj iz prve ruke, priču lokalca koji se ne libi reći kako stvari zaista stoje, koji su problemi, kako se s tim nose, a u konačnici sve je to dio kulture koju istražujemo.

Benjamin nas je šetao više od tri sata. Sunce je pičilo, on je temperaturu bolje podnosio od nas. Fora je kod ovakvih tura da ne moraš ići s vodičem do kraja. Možda mu tura i jest bila duga, ali svaka pričica koju čujete je zapravo i mala nagrada za slušatelja.

Ulice su kao pozornica

Upoznaj povijest i shvatit ćeš sadašnjost

Mnogo tema se Benjamin dotaknuo, jedan odličan presjek kroz povijest pa sve do današnjih dana, a sve kako bismo razumijeli zašto je Frankfurt takav kakav je. Kako je moguće spojiti moderne nebodere, imati mnoštvo galerija i muzeja i istovremeno biti ok s legalizacijom prostitucije? Kako kontrolirati konuzumaciju droge kada je već ne možeš iskorijeniti?

Drugi svjetski rat ostavio je velike posljedice na Frankfurt. Zapravo to je blago rečeno. Stari dio grada gotovo je u potpunosti uništen osobito tijekom savezničkog bombardiranja 1944. Kraj rata nekako je označio dolazak američke vojske u grad, željeznica je sačuvana. Frankfurt je i dalje ostao glavna zračna luka i trgovačko središte pa su se samim time kvartovi okolo glavnog željezničkog kolodvora naseljavali. Žene, mahom udovice s djecom, useljavale u ono što je preostalo od zgrada, a siromaštvo s jedne strane i dolazak stranac u grad s druge strane, nažalost stvorili su prostor za nuđenje seksualnih usluga. Kao trgovačko središte, grad je privukao i drogu, kockarnice pa razdoblje koje je uslijedilo sigurno nije bilo bajno. Puno je još tu faktora i događaja, ali eto ostavljam da sami taj dio istražujete.

Red Light District Frankfurt
Dio Red Light Districta u Frankfurt (jedan od bordela)

Zanimljivo je bilo čuti kako u jednom to periodu, novac nije bio glavno sredstavo plaćanja tj. više toga si mogao dobiti za cigarete ili alkohol.

Prostitucija danas je sasvim druga priča. Očito činjenica kada nešto ne možeš ‘istrijebiti’, onda to možeš pokušati obuzdati i regulirati zakonom. Kažu da je danas u Frankfurtu oko 2000 osoba koje nude sekusalne usluge (mahom žene, ali ima i muškaraca). Bordela nećete naći po cijelom gradu, već isključivo u bloku zgrada uz Ulicu Taunus gdje prostituke iznajmljuju sobe u kojima pružaju svoje usluge. Sobe se plaćaju po danu, navodno oko 180 eura.

Ja se osobno uvijek čudim (ko pura dreku) kako tako nešto može funkcionirati. Ne mogu reći da sam bila cool dok sam šetala ulicom, osobito kada sam čula neke komentare sa strane i dobacivanja (ne od lokalaca, od stranaca).

Droga je drugi par cipela. Zabranjena je u svakom pogledu – koznumacija, posjedovanje, prodaja – sve. Međutim, ono što su se dosjetili, kad već ne mogu iskorijeniti ovu pošast, otvorili su, kako bih to upće nazvala – urede/stanice u kojima narkomani mogu sigurno konzumirati drogu bez bojazni da će policija ući unutra. Na ovaj naći droga nije legalizirana, ali su konzumaciju droge maknuli s ulice i dalje od pogleda, barem djelomično.

Na putu prema gore…

Policije ima, činilo mi se da jako brzo djeluju. Imala sam priliku posvjedočiti tučnjavi dvojice momaka, a policija se pojavila dok si rekao keks. Moram priznati da sam se osjećala jako sigurno. Uz lokalce, vidi se da je jako mnogo stranaca, ne turista, već doseljenika. Na ulici se čuje mnoštovo jezika, ali je multikulturalnost sastavni dio grada je ne možete ne primijetiti trgovine azijskim namirnicama, arapskim, a tu je i mnoštvo restorana koji zaista nude sve od lokalne kuhinje pa do perzijske.

Kako nam je i vodič objasnio, Frankfurt otvara svoja vrata stranicima. I u povijesti je ovo bilo jako trgovačko središte, ali tragediju Drugog svjetskog rata (posebno progon židova), nastoje ispraviti tako što žele da se kod njih svi osjećaju dobrodošli. Rekla bih da se to osjeti. I ja sam se osjećala doborodošlom.

Frankfurt Mainhattan financijska četvrt
Mainhattan – pogled prema gore!

Frankfurtska financijska četvrt – Mainhattan

Hodali smo tako iz željezničke četvrti (Bahnhofviertel) prema Innenstadtu. Tamo gdje završava Taunus ulica i okomito je siječe Gallusanlage započinje moje putovanje u budućnost. Zašto? Pogled dižete ravno u nebo i ne možete se načuditi neboderima koji su sušta suprotnost maločas prošetane četvrti. Moderna zdanja koja dosežu i više od 200 metara uvis, uzdižu se poput divova. Ne znam kako izgledaju famozni neboderi u New Yorku, ali ovi frankfurtski meni su sasvim dovoljno impresivni. Zaslužuju WOW!

Malo prošećite. Bode u oči toranj Japan Center koji je navodno građen po najvišim standardima zaštite od potresa. I zaista izgleda kao japanska kuća. Visok je 115 metara i ima 26 katova. Dizajn crpi inspiraciju iz japanske tatami prostirke, dok terakota zaista odiše u japanskom stilu gradnje (granit je korišten).

Japan tower frankfurt
Japan Center

Stajala sam pokraj zgrade Commerzbank (259m) uz najveći znak eura. Sve ti odmah bude jasno, ovdje je glavna tema novac. Upravo ovdje pokret Occupy Frankfurt 29. studenog 2011. protestirao zbog financijskog sustava, moći banaka i kapitalizma. Podigli su šatore, a prema policiji oko 2500 ljudi sudjelovalo je u demonstracijama.

CommerzBank Frankfurt
CommerzBank Frankfurt

 

Benjamin nas je doveo i do najstarijeg nebodera u gradu. Nevjerojatno je da su 1978. godine sagradili tako moderno zdanje, danas pod nazivom Silberturm (Srebrni toranj) visok čak 166 metara. Dakako, ta gradnja nije prošla bez protesta lokalnog stanovništva koji se taj tren nisu mogli pomiriti da hrpa aluminija i stakla strši među starim zgradama. Silberturm je bio najviša zgrada Njemačke sve do 1991. godine. Da se nadovežem da je zagrebački Ilički neboder sagrađen 1958. bio visok 66,5 m, a Iblero svega 51. Sedamdesetih godina mi smo dobili Zagrepčanku (95m) još uvijek ni do pupka Silberturmu.

Silberturm
Zgrada zvana Silberturm – izgleda ko svemirski brod prema našim neboderima iz tog vremena (70-te)

Sedamdesetih godina Frankfurt doživljava prvi boom gradnje visokih zgrada i već tada je sagrađeno devet nebodera viših od 100 metara. Onda je 80-tih uslijedio drugi, krajem 90-tih treći, a  od 2011. u postupku izgradnje je bilo čak 72 visoke gradnje.

Pogled s Main Towera

Već i tijekom svog istraživanja Frankfurta znala sam da ću tražiti priliku da se popnem na jedan od tih divova. I našla sam je – Main Tower ima otvorenu terasu na cca 200 metera visine. Lift vas diže na 54 kat, a onda još stepeništem koji kat više. A pogled? Ako se bojite visine, ovo nije mjesto za vas. Ali ako ste poput mene freak kad treba ići gore, samo naprijed. Ulaznica se naplaćuje 7,5 eura, a uz onu famoznu Frankfurt Card dobijete i 20% popusta. Moja Australka nije imala u planu ići gore, ali eto, imala je zagrebčanku koja je šetala Frankfurtom ko doma i nisam je trebala puno nagovarati. Uživale smo u pogledu, dok su deseci drugih ljudi čekale da sunce počne zalaziti. Navodno je upravo ovdje najljepši zalazak sunca (a ja sam mislila da je to u Zadru ili pardon, na Santoriniju!?).

Maintower Frankfurt deck
Pogled s Maintowera (200m, 54 kat)

Frankfurt je dakle grad nebodera, čak deset najviših zgrada Njemačke, nalazi se upravo ovdje. Nije ni čudo što njegovu financijsku četvrt nazivaju Mainhattan, a ime je više nego odgovarajuće. Danas grad ima 14 nebodera viših od 150 metara. Nisam brojala, možda je i koji više.

No, da nastavim. Iz financijske četvrti ušli smo u Innenstadt i došli u samo središte starog grada. Došli smo do Paulsplatza (trga) gdje se nalazi Paulskirche (crkva). Prvotno izgrađena kao luteranska crkva (1789.), ista je 1848. poslužila kao mjesto gdje se sastao prvi frankfurtski Parlament pa je puno jača njezina politička uloga. Upravo ovdje okupilo se prvo Narodno vijeće koje je udarilo temelje današnjeg njemačkog Ustava. Tijekom bombardiranja u ožujku 1944. crkva je stradala kao i veliki dio grada. Ipak, kako je ista predstavljala kolijevku Njemačke, bila je prva građevina koja je obnovljena nakon rata. Danas, St. Paulskirche više nema vjersku ulogu, već je mjesto gdje se održavaju važne kulturne i političke ceremonije i događaji.

Samo nekoliko metara dalje nalazi se fascinantni Romerberg na kojem dominiraju šarene kuće, špičastih krovova, nekada davno građene od drveta. Nažalost, samo je jedna sačuvana u originalu dok su druge obnovljene/sagrađene 80-tih godina. Kako bi sačuvali i taj djelić tradicije (i nadopunili turističku ponudu), grade rekonstrukciju nekadašnjeg naselja, zapravo oživljavaju takav način gradnje tik uz sam trg.

Romerberg Frankfurt
Jedina očuvana zgrada u Romerbergu

Romer je inače gradska vijećnica koja se ovdje nalazi od 1405. godine. Danas se gradska vijećnica sastoji od 13 zgrada (prvotno su bile samo 3). Zašto Romer? Ima više hipoteza koje govore o porijeklu imena. Jedna kaže da je na mjestu izgradnje Vijećnice živio trgovac koji je najviše trgovao s Italijom, odnosno Rimom (Rome, Romer).

Frankfurtska katedrala

U blizini se nalazi i Frankfurtska katedrala (Kaiserdom St. Bartholomäus). Kaže Benjamin da su tijekom bombardiranja grada, najviše zgrade, kao što je bio vrh katedrale, avijatičarima služili kao orijentir jer od dima koji bi se stvorio u gradu jedino su to mogli vidjeti. Nažalost ista je dosta stradala. Iako je danas nazivamo katedralom, ona je zapravo bila Karolinška kapela. Podignuta u 13. stoljeću u ime sv. Bartolomeja, katedrala je u 14. st. odabrana da bude mjesto krunidbe kraljeva Svetog Rimskog Carstva. Tek kada se mjesto krunidbe kraljeva preselilo iz Aachena u Frankfurt, samostan je dobio počasan naziv ‘katedrala’ te je taj naziv ostao do danas. Čak deset krunidbi održalo se ovdje između 1562. i 1792. U drugoj polovici 19. st. katedralu je zahvatila vatra pa je u rekonstrukciji dobila neo-gotički stil.

U potrazi za Spidermanom

Zašto volimo lokalce? Zato što će ti ispričati priče koje nećeš pronaći u niti jednom vodiču.

Uglavnom, istražujući ulice naletjeli smo na lik Spidermana koji nam je visio nad glavama. Grad prepun visokih zdanja čini se zalužuje svog zaštitnika jer tko bi se osim Spidermana mogao tamo gore verati!?

Ako se pitate odakle Spiderman u Frankfurtu, i ja sam se pitala. Našla sam na jednom mjestu da se navodno u gradu nalazi 7 Spiderman u naravnoj veličini, a s druge strane da ih ima čak i 11. Ja sam vidjela dvojicu, ostali su se čini se dobro sakrili. Gotovo sam istraživanje grada pretvorila u potragu za Spidermanom, ali sva sreća odustala na vrijeme.

Spiderman u Taunusstrasse

Odakle Spiderman? S obzirom da se radi o priči lokalaca, malo ljudi zna pravu priču o Spidermanu u Frankfurtu, a navodno taj mali broj više ne govori o tome. Navodno se dogodilo sljedeće. Meni se priča sviđa i zato je rado dijelim s vama.

spiderman Frankfurt
Spiderman (ovdje se slabo vidi, ali eto ga desno od moje glave kako čući)

Navodno je grad bio organizirao nekakav natječaj u kojem se tražio način kako da se grad oplemeni i da se osjeti sigurnost u gradu. Navodno su na natječaju pobjedili neki studoši koji su za realizaciju projekta dobili i dobre novce. Navodno, oduševljeni pobjedom na natječaju, odlučili su proslaviti te su pritom pretjerali u alkoholu. Iduće jutro, onako još u cugi, dočekala ih je ekspresna dostava velikih paketa koji su se iskrcavali ispred njihove zgrade. Ispostavilo se da su u njima likovi Spidermana u naravnoj veličini. Tko je i zašto naručio iste? Navodno je u žaru slavlja (i previše alkohola) nekom sinula ideja da ima puno bolju ideju kako realizirati projekt s kojim su pobjedili, a tko će bolje učiniti ulice sigurnima nego Spiderman koji se može penjati po zgradama. I tako su u tom žaru naručili s ebaya (ili čega već), sve likove Čovjek-pauka u naravnoj veličini do kojih su mogli doći.

Dakako, trijezan čovjek više nije ni sam znao što bi s tim, međutim ekipa je odlučila realizirati novo osmišljeni projekt – jer su morali, a i nisu znali kamo sa svim Spidermenima. Navodno su studenti tražili mjesta po gradu gdje bi stavili ove likove pitajući vlasnike zgrada smiju li to. Svjedoci, vlasnici, tvrde da su se mladi samo jednom pojavili, a nakon par dana na njihovoj zgradi bio osvanuo Spiderman.

Navodno, nazovete li gradski ured koji je zadužen za ovakve projekte, tamošnje osoblje će vam reći da više ne smiju govoriti o Spiderman – projektu. Zašto? Lova je potrošena, projekt nije realiziran kako je prvotno zamišljen, a možda ako šutimo i ljudi neće više pitati.

I tako vam eto nastaju legende. Sigurna sam da postoji netko tko zna pravu pozadinu priče, ali morate priznati kako bi u ovu (s osmijehom) čovjek i mogao povjerovati.

***

I da završim dan. Ne zaboravite sjesti i pojesti nešto lokalno – možda malo svinjetine i kiselog zelja, ili zeleni umak s kuhanim jajima. A kako to lokalci rade, uz dobru klopu obvezno ide vino od jabuke – Apfelwein. Tako smo ga moja Kelly i ja završile. I dodale pogled s Main towera 😉

*Za više o informacija i o drugim njemačkim destinacijama zavirite na stranice Njemačke turističke zajednice.

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedintumblrmail


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *