Elbrus – there and back again (3. dio)

Elbrus – there and back again (3. dio)

Put do Vladikavkaza je… potrajao. Ono što je trebala biti vožnja od 40km plus prelazak granice se pretvorilo u avanturu od jedno sedam sati. Nama je cilj u biti bio Nalchik, grad još otprilike 120km daleko od Vladikavkaza, ali kako smo krenuli dovoljno rano nadali smo se da ćemo do njega uspjeti doći maršrutkom iz Vladikavkaza.

Autor teksta i slike: Tomislav Vuk
Pročitajte i prethodne dijelove: Elbrus 1. dio i Elbrus 2.dio

Granični prijelaz između Gruzije i Rusije koji povezuje Stepantsmindu i Vladikavkaz radi od 6h do 22h svaki dan i, bar koliko nam je vozač pričao, u pravilu nije pretjerano zakrčen, kolona je obično do 500m. Ovaj put je bila 10ak kilometara i nije se skoro uopće pomicala.

Cheget Russian Caucasus
Pogled na Čeget iz istoimenog mjesta. Bio je plan možda i njega popeti, ali na kraju nam se nije dalo.

Srećom, vozač nam je bio iskusan pa je većinu kolone prestigao i ubacio se jedno kilometar od početka kolone. S tim prestizanjem nam je putovanje trajalo tako “kratko”, da nismo to napravili vjerojatno bi još uvijek čekali na prijelaz granice. (Ljudi su inače masovno prestizali kolonu, žao mi je onih koji to nisu radili jer oni koji su dočekali 22h su morali čekati da se granični prijelaz otvori ujutro).

OK, stigli mi na sam prijelaz, popunili migracijske papire, došli do frajera koji provjerava papire, sve 5, ne kužimo se međusobno, ali dovoljno da shvati da idemo u brda. Lupi nam žigove na papire i u pasoše… i odvede nas otraga u neku prostoriju gdje nas trebaju zapisati. Samo deset minuta i to je to.

pogled na elbrus
Pogled na Elbrus, viši vrh je zapadni odnosno lijevi na slici.

U prostoriji je još 3-4 ljudi, očito stranaca ko i mi, neki japanci itd. Pitaju nas da li pričamo ruski – ne, samo engleski. Trebalo je preko sat vremena da nađu nekog tko natuca engleski da popuni naše papire, a pitali su nas sve što im je valjda palo na pamet, dobro da me nisu pitali koliko često idem na wc.

Lovimo taksista, srećom čekao nas je s našim stvarima tih sat i pol do dva koliko smo bili na samoj granici i vozi nas dalje do Vladikavkaza gdje taman lovimo zadnju maršrutku za Nalčik. Na kraju smo taksistu dali cca 100kn više, zaslužio je. 🙂 Sljedeći dan lovimo taksi za Hotel Semerka u Čegetu gdje imamo dogovoren smještaj za jednu noć prije uspona na sam Elbrus. 210 kn za vožnju od 120 km, nije skupo, ali sve se uvijek mora unaprijed dogovoriti.

smještaj na elbrusu

U Semerki dogovaramo s našim domaćinima smještaj na Elbrusu. Imaju grijane kontejnere sa strujom po OK cijeni pa prihvaćamo, a i kofere će nam pričuvati za 15kn po torbi i danu. Hranu smo već kupili u Nalchiku pa to nije problem. Spavanje, doručak i krećemo na žičaru. Razne etape žičare dižu nas na cca 3800m visinske. Odatle imamo još 50ak metara visinske do samih kontejnera što je s obzirom na visinu i opterećenost stvarima potrajalo.

smještaj na elbrusu
Kontejner je homey

Kontejneri su bili OK, vreće kupljene u Gruziji su nam bila čak pretople za njih. Vani su uvjeti bili dosta hladni, čak i na suncu je temperatura rijetko prelazila 10ak stupnjeva uz skoro stalno prisutan vjetar.

Sljedeći dan, petak, smo odradili lakši aklimatizacijski uspon do cca 4500m. Tu smo se obojica osjećali jako dobro i nismo imali problema s usponom. Vremenski uvjeti su bili dosta loši zbog mećave koja je padala skoro cijeli dan, ali nije bilo većih problema. Prema ranije gledanoj prognozi očekivali smo uspon na vrh u nedjelju, međutim kako je dan odmicao tako se vedrilo i prognoza se poboljšavala i za subotu. Trebalo je biti vrlo vjetrovito i hladno, ali OK za sam uspon na Elbrus.

uspon na elbrus 1
Pogled iz WCa.

Ustali smo se u jedan ujutro, doručkovali i krenuli. Vjetar je puhao cijelo vrijeme i vodoravno nosio snijeg koji je napadao dan ranije tako da sam unatoč mrklom mraku morao staviti sunčane naočale da mogu držati oči otvorene. Putem su nas cijelo vrijeme prestizali gusjeničari, ratraci, kojima su oni voljni ih platiti bili prevoženi skroz do 4800m visine.

osvajanje Elbrusa
Osvajanje Elbrusa

Mi smo lagano promrzli otpješačili skroz do vrha za cca 7 sati. Na sebe sam obukao sve što sam imao i tek tada mi je bilo OK (gore merino baselayer, tanki flis, hardshell jakna i pernata jakna, dolje quickdry gaće, merino baselayer i goretex hlače, vunene čarape i gojze, na rukama flis rukavice kao podrukavice ispod alpinističkih, buff oko vrata, buff ispod kacige, kaciga i na kacigi kapuljače od obje jakne. Na spustu (4 sata) sam pošteno izgorio iako cijeli dan nismo skoro uopće ni vidjeli sunca.

spust s Elbrusa
Spust s Elbrusa

Vrijeme je za povratak

Zbog dan ranije odrađenog uspona smo najednom imali viška vremena, avion za Moskvu nam je polazio tek u utorak. Čak i ako uračunamo jedan cijeli dan za put do Mineralnye Vody opet nam ostaje dan i pol viška. Na kraju smo otišli u nedjelju do MV i pokušali pomaknuti let, ali bezuspješno tako da smo imali dan odmora u gradiću od nekoliko desetaka tisuća stanovnika. Vreće za spavanje koje su nam postale višak smo u Semerki dali umjesto naknade za čuvanje prtljage tako da nisu bile bačene.

Crkva svetog Vasilija Moskva
Crkva svetog Vasilija u Moskvi. U biti 10 različitih crkvi u jednoj.
Kremlj
Kremlj

Moskva je jako velik i lijep grad, ali vidi se socijalistički utjecaj. Sam centar je OK, ali sve van užeg centra je prilično jednolično. Odmah prvi dan smo otišli na free walking tour centrom dok smo ostale dane iskoristili za obilaske muzeja, Kremlja, botaničkog vrta itd. Podzemna je dobro riješena i relativno jeftina (trodnevna karta je 40kn) tako da smo ju obilato koristili. Hrana je nešto skuplja nego u Zagrebu tako da smo dio obroka sami kuhali u hostelu.
Još smo na povratku imali duže presjedanje u Istanbulu pa smo i tamo malo obišli centar.

Original objavljen na Facebook stranici Tomislava Vuka (autor teksta i slike)

>>> Elbrus 1. dio
>>> Elbrus 2. dio

Istanbul
Istanbul
Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedintumblrmail


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *