Petak, sad smo na putu već više od tjedan dana. Put maršrutkom od Jerevana do Tbilisija je prošao relativno brzo, ovdje se svi vole brzo voziti tako da ni naš vozač nije bio iznimka.
Autor teksta i fotografija: Tomislav Vuk
Prvi nastavak pogledajte na linku Elbrus 1. dio
Za razliku od Jerevana Tbilisi je tipični europski grad, dapače po mnogo čemu me podsjetio na Budimpeštu. Lijep grad, prijateljski ljudi i gomila turista pri čemu je bilo puno više azijskih (uglavnom iz arapskih zemalja) nego europskih. U Tbilisiju smo bili samo oko dan i pol, šteta što nismo planirali ostati duže, ima se što vidjeti i doživjeti.
Odmah prvi dan smo riješili ono što smo morali – platili smještaj u Bethlemi Hut ispod Kazbeka i kupili dvije tople vreće za spavanje. Ostatak boravka u Tbilisiju smo proveli obilazeći grad i probavajući lokalnu hranu, nije loša. 🙂 Obavili smo i shopping hrane, paštete i slično, za kasniji uspon na Kazbek.
U nedjelju krećemo dalje maršrutkom za Stepantsmindu gdje već imamo rezervirano spavanje u jednoj od brojnih kuća koje gore iznajmljuju sobe turistima. Sama Stepantsminda je malo mjesto, dosta kaotično s puno makadamskih uličica koje su u trajnom statusu renovacije. Na glavnoj cesti nalazi se veliki broj terenskih vozila koja voze turiste do obližnje crkve u planinama, Gergeti crkve Svetog Trojstva.
U ponedjeljak rano ujutro, teško natovareni svom opremom i hranom krećemo uzbrdo prema Bethlemi Hut. Većina drugih planinara se trpa u taksije za Gergeti, tamo tovare ruksake na konje koji ih čekaju i neopterećeni nastavljaju uspon prema domu. Mi smo, naravno, odlučili glumiti konje i sve teglimo na leđima od početka do kraja. 🙂
Uspon na Kazbek
Nema veze, što je ovih 1900m visinske za nas? Polako, ali sigurno, stigli smo do doma na 3653m nadmorske visine, smjestili se, jeli i spavali. U utorak je bilo jako lijepo vrijeme pa smo odradili aklimatizacijski uspon do cca 4200m i ostatak dana odmarali s ciljem da se sljedeći dan probudimo u 1 ujutro, doručkujemo i krenemo uzbrdo. Prognoza je bila li-la, ali nadali smo se najboljem. Naravno, kad smo se ustali vani je lijevala kiša sa susnježicom tako da je jedino što smo mogli napraviti bilo otići natrag spavati.
Ujutro se razvedrilo, ali je bilo prekasno za početi uspon. Još gore je bilo što se prognoza za dan kasnije osjetno pogoršala i bilo je prilično izvjesno da ni sljedeći dan nećemo moći popeti vrh pa odlučujemo ipak odustati od Kazbeka i spustiti se natrag do Stepantsminde, čeka nas Elbrus koji nam je bio važniji. U Stepantsmindi skupljamo kofere u kući u kojoj smo spavali i lovimo taksi za Vladikavkaz koji se nalazi oko 40km daleko, s druge strane ruske granice.
Original objavljen na Facebook stranici Tomislava Vuka (autor teksta i slike)
Pročitajte i:
Elbrus 1. dio
