Elbrus – there and back again (1. dio)

Elbrus – there and back again (1. dio)

Dvojica prijatelja u misiji da osvoje najviši vrh Europe – Elbrus. Kako je prošla njihova avantura i putovanje preko Katara, Armenije, Gruzije i Rusije, pročitajte u serijalu koji nam donosi Tomislav Vuk.

Ideja za putovanje, u osnovi Bodićeva, začeta je još krajem 2016. godine. Do kraja prvog mjeseca imali smo kupljene dvije od tri potrebne avionske karte, a do samog početka putovanja smo riješili sve potencijalno problematične dijelove. O ruskoj vizi ću kad dođe treći dio – Rusija. 🙂

Doha, Qatar
Doha, Qatar

Let iz Zagreba je kretao u četvrtak 3.8. navečer, Qatar Airways preko Dohe za Jerevan. Let smo uzeli tako da smo u Dohi imali skoro puna 24h, dok je let dalje za Jerevan bio tek sljedeći dan navečer. Hotel smo rezervirali praktički zadnji dan za sitne novce (300 kn soba s doručkom plus uključen prijevoz od i do zračne luke). Jedini problem je što nam vize za Dohu nisu riješene na vrijeme pa sam slao mailove i požurivao – na kraju su nam stigle na mail doslovce dok smo se vozili taksijem do aerodroma. U međuvremenu su jedno tjedan dana nakon što smo napustili Dohu ukinute. Figures. 🙂

Kako do tranzitne ili turističke vize za Qatar besplatno? Više na stranicama Qatar Airwaysa >>> Visas for Visitors

Souq Waqif doha katar
Souq Waqif. Još je rano pa je sve zatvoreno.

Paklena Doha

Doha nas je prilično šokirala, koliko god da su temperature u Zagrebu bile paklene Doha je bila još par nivoa iznad. Visoka vlaga učinila je temperature preko 40 stupnjeva vrlo neugodnima. Zbog toga je sve masovno klimatizirano, čak i garaže, pothodnici, autobusne stanice itd. Prijepodne, dok smo lutali okolo, bili smo jedini pješaci. Tek je poslijepodne grad malo živnuo, ljudi su se počeli skupljati oko turističkih brodova u luci, a dućani u najvećoj tržnici, Souq Waqifu, su se otvorili.

Geghard crkva - Armenija
Geghard crkva i samostan. Okolica je puna malih pećina u kojima su boravili pustinjaci.

Izleti i planinarske ture u Armeniji

Armenija je planinska zemlja s prosječnom nadmorskom visinom na razini države od oko 1800m, s tim da se sam Jerevan nalazi na oko 1000m.

Odmah prvi dan smo otišli na izlet do samostana Geghard i jezera Sevan (jezero u blizini Jerevana, dvostruko veće od Balatona i s površinom na 1900 m iznad mora). U jezeru smo se iokupali, a bilo je čisto i relativno toplo.

Garni hram u Armeniji.
Garni hram u Armeniji.
Jezero Kari Armenija
Jezero Kari, odnosno Kari lich, stone lake. Jezero na 3200m nadmorske visine kraj bivše sovjetske postaje za istraživanje kozmičkih zračenja. Bilo je puno toplije za kupanje nego smo očekivali, ali ne drastično.

Treći dan u Armeniji smo se spremili za prvu veću planinarsku turu – na Aragats. Aragats je ugasli vulkan s četiri vrha na rubu kratera. Krenuli smo četvrti dan rano ujutro od jezera Kari (3200m nadmorske visine, naravno da smo se okupali :)) i tijekom dana obišli sva četiri vrha.

Aragats armenija
Uspon na južni vrh Aragatsa.

Teren je bio vrlo težak s puno strmih šljunčanih uspona, ali je pogled cijelo vrijeme bio jako lijep i vrijeme nas je poslužilo.

Južni vrh Aragatsa
Južni vrh Aragatsa, 3888m

 

Pogled na krater armenija
Pogled na krater.
armenia planinarenje
Zadnji, istočni vrh, 3908m. U pozadini se vide južni i zapadni vrhovi.
Aragats
Aragats

Bodića je cijeli prethodni dan mučio želudac i što god je unio u sebe je prilično brzo izašlo van tako da smo išli vrlo sporo, ali uspjeli smo.

S obzirom da smo bili prilično iscrpljeni odlučili smo odustati od uspona na Azdahak koji je bio planiran za dan kasnije i umjesto toga provesti zadnji dan u Armeniji odmarajući se i još malo razgledavajući glavni grad Jerevan.

Jerevan

Sam grad je prilično civiliziran, automobili su koliko-toliko normalni, zgrade nisu previše socijalističke, ali čim se malo izađe van Jerevana 75% automobila su Lade, asfalt je u izuzetno lošem stanju (gdje ga uopće ima), svi se voze iznimno brzo, a ulasci u škarice su normalni, a ne rijetkost.

Jerevan Armenija
Trg Republike u Jerevanu. Navečer je fontana šareno osvijetljena i pušta se muzika. Mislim da bi Bandić trebao otići tamo nešto naučiti.

Skoro svi automobili su benzinci sa što većom bocom za plin u prtljažniku tako da često nismo imali kamo sa stvarima. Unatoč vrućini klime u automobilima se nikad nisu palile, valjda ako je otvoren prozor bio dovoljno dobar za njegovog djeda, dovoljno je dobar i za mene. 🙂 Međutim ljudi su prijateljski, koga god smo sreli nudili su nam pomoć ili prijevoz do nekuda, da nam je trebao smještaj vjerujem da ni s tim ne bi imali problema.

Armenija, Jerevan, spomenik genocida
Spomenik genocida – Genocid Turaka nad Armencima tijekom prvih dvadesetak godina 20. stoljeća jedan je od prvih zabilježenih genocida u povijesti. Milijuni ljudi su pobijeni, a Armenija je završila s manje od polovice originalnog teritorija i stanovništva.

Šesti dan Armenije smo odmah rano ujutro lovili maršrutku za dalje – Tbilisi, Gruzija.

Original objavljen na Facebook stranici Tomislava Vuka (autor teksta i slike)

Nastavak priče>>> Elbrus 2. dio

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedintumblrmail


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *