Durmitorska sjećanja – uspon na Bobotov kuk

Durmitorska sjećanja – uspon na Bobotov kuk

Ovih dana velik dio moje trkačke zajednice samo priča o Durmitoru. Naime, već ovaj vikend mnogi će krenuti prema Durmitoru – nacionalnom parku u Crnoj Gori.

Svatko ima svoj razlog za odlazak – neki jer ne žele na more, neki žele odraditi visinske pripreme i trenirati trčanje, neki da bi planinarili, neki… Ja eto iz naftalina vadim fotke iz sezone 2013. To je bio godišnji koji se neće ponoviti jer sve je bilo baš onako kako treba. Ekipa je tu prije svega, a zbog koje danas imam prekrasne uspomene na Crnu Goru i Durmitor.

Ovoga puta donosim fotke s uspona na Bobotov kuk – najviši vrh Crne Gore sa svojim 2523 m/nv. S obzirom da je taj dan čopor krenuo u osvajanje ovog vrha i svi smo osim Iveka stigli na cilj, prema riječima trenera Janka, moguće da je ovo bila najbrojnija ekspedicija koja je istovremeno stigla na sam vrh. E sada da me pitate koliko nas je bilo, mislim da dežurni statističar (opet isti Janko) sigurno ima točan podatak.

Ivek je odustao na prvom usponu. Navodno baš ne podnosi visinu, a s obzirom da je staza išla uz sam rub brda, čini mi se da nije bio oduševljen pogledom.
Ivek je odustao na prvom usponu. Navodno baš ne podnosi visinu, a s obzirom da je staza išla uz sam rub brda, čini mi se da nije bio oduševljen pogledom.

Kako izgleda uspon? Osim što je posljednji dio najzahtjevniji jer je uspon dosta strm, a oni koji ne vole visine, ako ne na samom početku, vjerojatno bi odustali na ovom dijelu. Ipak, bolji izraz za uspon je – očaravajuće! Još uvijek tvrdim da niti jedan fotoaparat ne može dočarati pravu sliku prirode od onoga što ljudsko oko može vidjeti pa za pravi doživljaj preporuka je da se odvažite i popnete na sam vrh. (Moram li spominjati da budete oprezni, da imate kvalitetnu obuću i odjeću i da sa sobom nosite dovoljno tekućine i ponešto hrane? Ako vam to ne nalaže zdrav razum, nemojte ni gledati u planine!)

Uglavno, pripremate li se odlazak u Durmitor, u trkački kamp Brooks Running Teama, ili pak u vlastitom aranžmanu odlazite na ljeto u planine, iskoristite svaki dan za jednu novu avanturu. Na Durmitoru vam sigurno neće biti dosadno i svaki dan pitat ćete se zašto niste ovdje došli prije i tko vas je do sada tjerao u gužvu na jadranskoj obali.

IMGP0537
Pri usponu u kotlinama smo naišli na ostatke snijega, a s obzirom da idemo na visine preko 2000 metara, ovakvi prizori zapravo i ne moraju čuditi (osobito nakon duge i hladne zime).
IMGP0539
Teško je riječima opisati pejzaže koji se otvaraju pred svakim novim korakom. Ponekad se pitam što je to u čovjeku da tjera da kroči ovakvim stazama i stremi prema vrhu. Možda sam osjećaj divljenja i spoznaje koliko smo zapravo mali na ovome svijetu.
IMGP0542
Dok se penjemo, s jedne strane pruža se pogled na Prutaš koji smo osvojili također tijekom boravka u Crnoj Gori (vidi članak Pripreme na durmitorskoj visoravi za više fotki) Prutaša
IMGP0545
S druge strane pogled puca prema Bobotovom kuku. Čini se tako blizu, ali ugledate li točkice na vrhu koje se miču, shvatite kakvo prostranstvo je pred vama.
IMGP0569
Bobotov kuk 2523 m/nv – Fotka s vrha s dijelom ekipe koja je taj dan bila na vrhu. Znam da negdje ima grupna fotka, ali nažalost nije u mojoj arhivi.
IMGP0577
Moja malenkost – kao da sam na vrhu svijeta. Jesam, bila sam na vrhu svog svijeta tada. Rekao bi Jankec – “Bortek, opet sunčaš zube!”, a šta ću kad ne znam drugačije 🙂
IMGP0575
Elzić i Jorge na Bobotu – ne znam tko koga pokušava maknuti iz kadra ili se nadmeću tko će brže s Bobota. Svašta ti padne na pamet na 2500 m!
IMGP0585
Jedna romantična fotka. Kad dođeš gore sa svojom boljom polovicom u komadu i kad ti je ovakav uspon jedno od osobnih postignuća, svakako treba zabilježiti takav trenutak. (U pozadini se vidi Škrčko jezero, a tam još nisam bila.)
IMGP0581
S vrha na drugu stranu pogled puca prema Žabljaku i našem kampu.
IMGP0555
Eto, sunčam zube i na drugu stranu. Ovo je zapravo fotka ponosa 🙂 Tada sam trčala svega 4 mjeseca, a popeti se na bilo kakvo brdo je bilo više nego trauma. Ovakvi trenuci uvjere vas da možete baš sve, ma kako teško vam se to u početku činilo. (Primijećujete kako opet sunčam zube?)
IMGP0589
Ovo je onaj nazanimljiviji (i najopasniji dio) prije samog uspona na Bobotov kuk (ovo je slikano pri silasku – očito). Nemoguće je dočarati tu strmu liticu. Ukoliko ste oprezni i držite se čvrsto za brdo, nemate se čega bojati.
IMGP0588
Na putu prema doooooljeeee…
IMGP0593
Redom – Jankec, Požek, Jorge i Elza – na putu prema dolje 🙂
IMGP0597
Zeleni vir – jezerce na 2028 m/nv. Dakako, prilika za kupanje 🙂 Je je, voda je ko termalna, je je…
IMGP0599
Usponi su mi uvijek teški, ali je zato spust bio za poželjeti. Na kraju spusta zalegli smo, dok smo čekali ostatak ekipe da bismo se potom pridružili Iveku koji nas je cijelo vrijeme čekao nešto dalje na pivi – a gdje drugdje 🙂
Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedintumblrmail


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *